Zagreb, 10. 8. 1995. (IKA) – Zadarski nadbiskup koadjutor Ivan Prenša, generalni vikar mons. Pavo Kero, predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Vladimir Stankoviđ i s. Anšelita ćokiđ su u srijedu, 9. kolovoza, posjetili novooslobošena podru~ja zadarske nadbiskupije.
Pročavči kroz ćkabrnju, koju su ~etnici totalno razorili s crkvom joč 1991, dočli smo u Benkovac koji je imao nečto preko 3.000 stanovnika od kojih oko 700 katolika. Godine 1938. tu je bilo oko 80% katoli~kog stanovničtva. Sada je to grad-sablast, bez stanovnika Srba koji su se ovih dana povukli, a prognani Hrvati tek se po~inju vrađati. Premda je grad pun hrvatske vojske i policije, u njemu se otvaraju civilne institucije, pa je tako istoga dana običao ministar rada i socijalne skrbi Jozo ćkara sa svojim suradnicima koji su tu otvorili svoj Ured i veđ su podijelili nov~anu pomođ onim Hrvatima i Srbima koji su se tu zatekli. Bio je tu i saborski zastupnik Drago Krpina i gradona~elnik Marinoviđ. Nadbiskup Prenša i mons. Stankoviđ obeđali su kako đe i Crkva sve u~initi da se život čto prije vrati u taj grad koji nije pretrpio nikakva razaranja prigodom oslobašanja, no zato su Srbi 1992. potpuno razorili katoli~ku župnu crkvu Majke Božje i na tom mjestu posijali travu i zasadili drveđe, tako da se i ne vidi gdje je bila crkva. No, u tvršavi na brdu počtedjeli su crkvicu sv. Ante. Crkvena i državna delegacija posjetila je i pravoslavnu crkvu sv. Jovana, koja je ostala netaknuta i u kojoj bi se odmah mogla imati liturgija. Tu se moglo nađi posljednje brojeve beogradskog “Pravoslavlja” i druge knjige vjerskog sadržaja. Pred pravoslavnom crkvom je nadbiskup za HTV rekao, da su Hrvati spremni na suživot, a mons. Stankoviđ, da đe Caritas jednako pomagati svima. Direktor zadarskog Caritasa veđ ovih dana marljivo obilazi cijelo podru~je i dijeli pomođ.
U Kručevu isti prizor; katoli~ka je crkva gotovo sručena, pravoslavna ~itava, srpske kuđe ~itave, hrvatske sručene. U Obrovcu je ministar ćkara otvorio Ured za socijalnu skrb, a takošer i Hrvatski crveni križ, dok đe se 1992. sručena katoli~ka crkva morati obnoviti. I ovdije je pravoslavna crkva ostala ~itava. Sve su to običli predstavnici zadarske nadbiskupije i Hrvatskog Caritasa. Grad Obrovac je gotovo netaknut, bez razaranja i paleže pri oslobašanju, buduđi da su se Srbi sami povukli. No, ono kuđa čto je sručeno, to su hrvatske, koje su Srbi minirali ~im su okupirali te krajeve. U župi Pridraga obje su katoli~ke crkve sručene, a u Smil~iđu je katoli~ka crkva sravnjena sa zemljom, dok je pravoslavna tek malo očteđena. Glasoviti spomenik kulture samostan i crkva u Karinu samo su velika ručevina, dok je uz cestu na istaknutom mjestu ostala ~itava pravoslavna crkva koju su tu Srbi demonstrativno podigli prije 6 – 7 godina. U Zemuniku Gornjem nadbiskup Prenša tužno je razgledao hrpu ručevina svoje rodne kuđe kao i crkvu sv. Josipa, koje viče nema. Zato nova crkva Kraljice Mira u Zemuniku Donjem, na samoj crti bojičnice, grašena i ručena za vrijeme ovoga rata a nedavno posveđena, veđ izdaleka djeluje kao simbol mira i nade.
Crkvena je delegacija pročla i uz bazu UNCRO-a u Benkovcu, koja joč postoji, ali su vidjeli kako puni autobusi njihovih vojnika odlaze iz baze prema Zadru. Prolazeđi kroz viče sela moglo se vidjeti automobile s hrvatskim i stranim registracijama – sve prognanici koji se vrađaju pogledati ono čto je ostalo od njihovih domova sa željom u povratak. Nadbiskup i generalni vikar prepoznali su neke svoje vjernike, s njima razgovarali i slučali o njihovim planovima. No, susretali su i poznate Srbe, koji su tu ostali ili sada dolaze iz Zadra, gdje su mirno i sigurno živjeli.
Nadbiskup koadjutor dao je instrukcije generalnom vikaru da odmah organizira sustavni obilazak svih župa, da se fotografiraju i za video snime svi crkveni objekti i da se odmah pristupi organiziranju pastoralnog i karitativnog rada u svim župama – za tamočnje vjernike i povratnike. (Izvječđuje mons. Vladimir Stankoviđ) (c08076hr/VS/žj)