Program je počeo večernjim misnim slavljem na dan kad su prije 33 godine, 1992. srpski agresori minirali plehansku ljepoticu, župnu crkvu i franjevački samostan s dvije tone eksploziva. Misu je predvodio kanonik Vrhbosanskog kaptola i arhiđakon Folničkog arhiđakonata preč. Marko Zubak. Uz župnika i gvardijana fra Antu Tomasa suslavilo je još sedam svećenika; derventski dekan fra Ivan Marić, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, samostanski vikar fra Franjo Dalibor Stjepanović, fra Ivan Nujić, fra Mirko Filipović, fra Anto Zrakić i fra Mišo Sirovina.

Na raspolaganju vjernicima za ispovijed bio je župnik Župe Svih svetih u Požeškim Sesvetama vlč. Filip Tomić. Slavlje je animirao župni zbor Sveta Mala Terezija iz Kutjeva po ravnanjem prof. Pile Miškića. S njima je došao i pjevao njihov župnik vlč. Josip Marić.

Na početku mise preč. Zubak iskazao je divljenje i poštovanje onima koji su se vratili i tu stalno žive kao i onima koji su ulagali svoj trud da to mjesto živi, počevši od franjevaca koji su tu djelovali i djeluju.

Kako je sin toga kraja preč. Zubak istaknuo je kako Plehan nije srušen, spaljen, ustvrdivši da su tome svjedoci oni koji tu žive kao i njihovi preci koji su tu živjeli.

Plehančanima je uputio nekoliko važnih poruka za život.

„Život počinje kad počneš vjerovati Bogu. Ne može se sakriti grad koji leži na gori, a to je naš Plehan, ali samo ako smo mi svjetlo svijeta i sol zemlje, kako Isus od nas traži. Bog svoju svemoć pokazuje u našoj nemoći. Zlo nema zadnju riječ“, ustvrdio je preč. Zubak.

Kako je ove godine smjena gvardijana, a na misi su koncelebrirali dosadašnji fra Anto i budući fra Ivan Nujić preč. Zubak uputio je na svojstva koja gvardijan treba posjedovati: emocionalnu stabilnost, otpornost na stres, samosvijest i samopouzdanje, sposobnost prilagodbe promjenama, otpornost na kritiku, samodisciplinu, pozitivan ali realističan stav, sposobnost preuzimanja odgovornosti, strpljenje i dugoročno razmišljanje i sposobnost opraštanja i otpuštanja prošlosti.

Pozvao je Plehančane da mole za sve koji su svoj trud, ljubav, molitvu ulagali u obnovi toga kraja kao i za one koji to nisu, ustvrdivši kako oni koji u ovim prilikama ništa ne čine za svoje rodno mjesto jednaki su onima koji su ga rušili. „Mi ne smijemo dopustiti da zlo vlada nego moramo uvijek pokazivati da zlo ne pobjeđuje. Gradimo ovdje zbog Kraljevstva nebeskoga jer Bog nas poziva da radimo, usavršavamo, unapređujemo ovaj svijet“, zaključio je preč. Zubak homiliju.

Kako je želja župnika fra Ante da Plehan ponovo postane Vjersko kulturno središte toga kraja poslije mise izložbu prigodno odabranih poštanskih markica, autora Tomislava Majstorovića, čiji su roditelji rodom iz te župe, otvorio je u prostorijama privremenog samostana dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda dr. Davor Pranjić. Potom je Dolores Janko, djelatnica Nadzorne službe M-P-V d.o.o. Kornica kratko predstavila što je u posljednjih sedam godina za vrijeme službe župnika i gvardijana fra Ante učinjeno na Kompleksu franjevačkog samostana Plehan. Na zajedničkoj večeri prigodnim riječima obratili su se dr. Pranjić, slavonskobrodski gradonačelnik dr. Mirko Duspara, dok je pismo hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića pročitao njegov zamjenik Željko Živanović, a pismo Milana Bešlića pročitao je član odbora za izgradnju Vjersko kulturnog središta Plehan Mijat Stanić.

Oni su uz ostalo istaknuli kako je Plehan za Posavljake i Hrvate Bosne i Hercegovine sveto mjesto, te pozvali Posavljake da ustraju u obnavljanju, gradnji svoga Plehana, čuvaju svoju vjeru, tradiciju i običaje, obećavši im svoju podršku i pomoć.

Velebnu franjevačku crkvu sv. Marka na Plehanu srpska je vojska, nakon što je zauzela te prostore, 2. srpnja 1992., u popodnevnim satima, minirala s dvije tone eksploziva. Prilikom miniranja stradao je i franjevački samostan, a u narednim danima u potpunosti su razoreni i devastirani ostaci samostana i svih popratnih zgrada, kao i sve kuće katoličkog puka, koji je pred ratnim strahotama morao u izbjeglištvo. Nakon povratka franjevaca na Plehan, svake godine 2. srpnja misnim slavljem spominju se te velike tragedije, za koju još nitko nije odgovarao, mole da Gospodin iscijeli sve rane koje je puk toga kraja doživio i još doživljava. Kolika je stradanja doživjela župa Plehan najbolje govori podatak da je u plehanskoj župi prije rata živjelo 8 120 Hrvata katolika, a danas ih je tu 90-ak, uglavnom starijih i nemoćnih.