Nadbiskup je poručio da mučeništvo don Eugena ne pripada prošlosti, nego ono govori i nama danas. „Žrtva don Eugena, prožeta vjernošću svećeničkog služenja i ljubavi za spasenje duše, postala je sjeme kako bi donijelo plodove hrabrosti, ljubavi i vjernosti, nadamo se jednog dana i blaženstva i svetosti“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da je dolazak vjernika u Privlaku znak zahvale, molitve i učenje iz svjedočanstva onih koji su vjeru posvjedočili do kraja.

Podsjetio je kako Isus nije obećao lagodan put učenicima i rekao im je da će ih progoniti, ubiti i zamrziti zbog njegovog imena.

„Don Eugena nisu progonili stranci iz tuđine. Njegovu smrt nisu planirali strani umovi, nego sinovi iste zemlje koju je don Eugen ljubio i kojima je služio, zemlje koju nije htio napustiti sa svojim roditeljima i obitelji u potrazi za boljim materijalnim statusom i sigurnim društvenim okolnostima. To su bili mladići, kao i mnogi drugi, čija su srca, nekad, možda, bila oblikovana vjerom njihove obitelji, pradjedova, ali su s vremenom utihnula za Boga. Umjesto evanđelja, u njihovim je mislima odjekivala hladna riječ bez Boga, ideologija bezbožnog komunizma i propagande, a sve u ime navodnog ideala napretka, boljitka, ‘bratstva i jedinstva’, u ime novog čovjeka koji će stvoriti moderan, pravedniji svijet, oslobođen ‘okova’ vjere, tradicije i ‘religijskog opijuma’ koji uništava čovjeka. No, iza tih komunističkih parola krila se praznina, mržnja prema svemu što je sveto i Božje, prema Crkvi, vlastitom narodu i njegovim korijenima. U želji da izgrade raj na zemlji, pretvorili su zemlju u mnoga polja grobova bez imena i križeva, a mnoge duše u pustoš“, upozorio je nadbiskup Zgrablić.

Rekao je da čovjek može biti zaveden kad zaboravi da je „Istina živa osoba – Bog sâm, a ne samo ideja ili politika“, kad društvo oblikuje istinu prema svojim željama.

Kad čovjek zatvori u sebi prostor za Boga, „u njegovo srce ulaze drugi glasovi: buka propagande i medija, mišljenje većine, lažna obećanja svijeta koji obećava slobodu bez odgovornosti i ljubav bez istine. Sveto se doživljava kao ograničenje, čistoća postaje predmet podsmijeha“, upozorio je nadbiskup. U ropstvu mišljenja, „čovjek dopušta drugima da misle umjesto njega i određuju njegove vrijednosti. U ime tolerancije, traži se da se odreknemo onoga što nas oblikuje. U takvom ozračju, Crkva se promatra kao prepreka, kočnica, smetnja, zaostala. Njen navještaj Istine doživljava se kao napad i netolerancija, a njena vjernost kao zaostalost. No, Crkva pokazuje svoju pravu ulogu ne kad povlađuje svijetu, nego kad jasno podsjeća tko je njegov Stvoritelj i kamo život ide“, poručio je mons. Zgrablić.

Kad duh svijeta zavodi riječima koje zvuče plemenito, obećanjima o boljem svijetu, napretku i slobodi, a ideologije nude smisao bez Boga, moral bez savjesti, spasenje bez žrtve i odricanja, svjetlo istine mijenja se za svjetlucanje lažnih obećanja, upozorio je nadbiskup.

Ako čovjek ne raste u vjeri i u njemu gasne žar za Bogom, „ostane praznina koju ispuni nešto drugo. Ideologija bez Boga može se učiniti snažnom, privlačnom, logičnom, ali ako u njoj nema mjesta za Boga, Evanđelje, sakramente, za svetost života, ona počinje ranjavati čovjeka“, upozorio je nadbiskup.

Istaknuo je da je don Eugen imao ljubav za spasenje duša, vjernost i predanje svećeničkom poslanju. Dvojica partijskih aktivista, Pere Ćurko iz Nina i Ivan Pavlović Đani, na prevaru su izveli don Eugena iz župne kuće u Privlaci 26. studenog 1945., pri čemu je Ćurko rekao don Eugenu da njegova majka umire i da joj ide „preporučiti dušu“. Don Eugen je pošao sa svojim ubojicama noseći u rukama Presveti Sakrament i sveto bolesničko ulje.

„U toj noći izdaje i tame rađa se svjetlost mučeništva koja i danas govori snažnije od krvi koja je prolivena; svjetlost koja opominje, ali i tješi da je moguće ostati vjeran Bogu usprkos svemu, da je moguće ljubiti do kraja, čak i kada te izdaju oni od kojih si očekivao da su ‘tvoji’, od kojih si očekivao zaštitu i razumijevanje“, rekao je nadbiskup, poručivši: „Znamo iz iskustva, najdublje rane nisu one koje zadaju stranci, nego one koje dolaze od naših bližnjih. Od onih čije si lice poznavao, s kojima si dijelio jezik, domovinu, vjeru. Takva izdaja boli dublje jer pogađa srce zajedništva. No, ta bol ne smije postati izvor mržnje, nego poziva na obraćenje da srce koje je skrenulo pronađe Boga.“

Mučeništvo don Eugena govori kako kršćanin ne vraća zlo za zlo, nego ostaje vjeran do kraja, s križem u rukama i molitvom na usnama.

„Slijediti Krista nikad nije bilo obećanje lagodnog puta, nego obećanje istine i smisla života. Vjernik može proći kroz kušnje, nepravde i nasilje, ali ne ide sam, jer ga Bog spašava. Don Eugen nije mogao birati vrijeme u kojem će živjeti, ali je mogao birati kako će živjeti – i on je izabrao Krista. To je srž vjere: ne biramo okolnosti života, ali biramo odgovor srca. U tome je veličina don Eugena“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je kršćanska ljubav milosrđe koje ne zaboravlja istinu, ali ne odustaje od ljubavi.

Obilježavanje obljetnice počelo je u popodnevnim satima kad su župljani Privlake bacili vijenac u more, u predjelu gdje su ubojice, prema vlastitim sudskim iskazima, bili bacili mrtvo tijelo don Eugena.

Zatim je privlački župnik don Žarko Relota otkrio spomen-ploča na zidu pročelja župne kući iz koje je na prevaru bio izveden don Eugen.

Nakon mise uslijedio je Hod svjetla, procesija s križem koju je predvodio nadbiskup Zgrablić. Vjernici i svećenici hodali su središtem Privlake, od župne kuće do mjesta ubojstva na lokaciji Sebačevo gdje je ubijen Šutrin, putem dugim dva kilometra kojim je prošao i don Eugen u pratnji svojih ubojica u noći ubojstva.

Za vrijeme hoda moljena je krunica i pjevane prigodne pjesme. Vjernici su se zaustavili na osam postaja, kad su župljani čitali prigodna razmatranja nadahnuta iskustvom tame koju je prošao don Eugen, ali i porukom nade i svjetla u pouzdanju u Boga. Nakon razmatranja nadbiskup je čitao prigodnu molitvu za mnoge potrebe ljudi, Crkve i svijeta.

Za vrijeme hoda, uz rub ceste središtem Privlake do mjesta ubojstva postavljeno je osamdeset lampiona, u simbolici traga svjetla u tami, kakvo je ostavio don Eugen čiji lik obasjava svojim uzornim svećeništvom do mučeništva.

Lampione su nosili prvopričesnici, krizmanici i njihovi roditelji, kako bi se najmlađe generacije upoznale sa životom i žrtvom don Eugena Šutrina.