Zagreb, (IKA) – U povodu desete obljetnice smrti prof. dr. fra Zdenka Tomislava Tenšeka, OFMCap., misu zadušnicu u prepunoj crkvi Sv. Mihaela u Zagrebu predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak. U koncelebraciji bilo je dvadesetak svećenika, među kojima i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, kao i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. fra Mario Cifrak, OFM.
Uvodnu riječ pozdrava izrekao je gvardijan fra Stjepan Bergovec. Na početku mise biskup Petanjak naglasio je kako je dostojno da se spomen te obljetnice slavi na večernjoj misi koju je on godinama vjerno slavio, propovijedao, animirao i iz liturgije i iz onoga što Riječ Božja nudi čovjeku nastojao je živjeti svoj život i svima nama koji smo bili dionici njegova života to prenijeti.
U homiliji je biskup i Tenšekov kapucinski subrat podsjetio kako vjernici Dubrave imaju povlasticu da mogu poznavati sve redovnike i svećenike Hrvatske kapucinske provincije, i to iz jednog jedinog razloga: „Što su svi baš kao studenti ovdje proveli neko vrijeme, a onda se svake treće godine nakon kapitula ta poznanstva mogu obnoviti, osvježiti, produbiti, učvrstiti. Vi sudjelujete u našim radostima polaganja redovničkih zavjeta, đakonskih i svećeničkih ređenja, ali i u našim bolestima, nedostacima i u našim odlascima”. Ukazujući na činjenicu da tu provinciju Bog pohađa na čudesan i nama nedohvatljiv način, rekao je kako su smrti redovito bile tragične tj. umro bi netko veoma mlad ili u najboljim godinama svoga života, i nerijetko nije bilo da umro jedan, već i ubrzo netko drugi pošao za njim. Zapitao se kakve poruke Bog šalje preko toga, te je li se one uspijevaju ‘dešifrirati’. „Stojimo pred velikim otajstvom pred kojim bi se svatko od nas redovnika ove provincije pojedinačno, i skupa kao bratstvo i zajednica morali zamisliti. Možda bi morali učiniti posebne duhovne vježbe ili nešto u tom duhu gdje bi napravili duboki ispit savjesti i pred licem Božjim se zapitali: Oče dobri što nam je činiti, što nam želiš ovim svojim pohodima poručiti? Daj nam spoznati kojim putem trebamo ići” rekao je, te dodao kako je u taj kolektivni misterij provincije utkan i život i smrt fra Zdenka Tomislava Tenšeka.
Biskup je rekao da je pripremajući se za to slavlje uzeo Tenšekovu knjigu objavljenu o šezdesetoj obljetnici njegova rođenja „Biti dom ljubavi”. Počeo sam prelistavati, čitati i naišao kao on grozničavo traži, kopa, muči se, piše, govori, propovijeda o jednoj jedinoj zbilji: o Božjem Očinstvu, o Bogu kao Ocu, o Bogu kao domu ljubavi, o kući Očevoj u kojem ima mnoštvo stanova, o Božjem očinskom zagrljaju, o neizmjernoj Očevoj ljubavi i milosrđu, o motrenju lica Očeva. Kada sve to čitam i promatram s odmakom od deset godina dobivam snažan dojam kao da je pokojni fra Zdenko požurivao svoj odlazak u Kuću Očevu, kao da je toliko bio zaokupljen tim Božjim Očinstvom da ga je htio što prije sam iskusiti i doživjeti. Da doživi tu neizmjernu Božju ljubav koja je toliko velika i tako snažna da je se ne može opisati, da ju se ne može razumjeti, da nemamo na zemlji ništa slično čemu bi se to moglo prispodobiti, nego da se čovjek jednostavno mora utopiti u Boga samoga i postati jedno s Bogom, te tek tako kad iz iste biti s Bogom samim može reći: sad napokon sve razumijem, rekao je propovjednik.
Spomenuo je kako u predgovoru knjige Tenšek govori o pripremi za Veliki jubilej 2000. godine kojem je prethodila trogodišnja priprema Godina Boga Sina, Duha Svetoga i posljednja posvećena Bogu Ocu. „Naročito sam intenzivno doživio Godinu Boga Oca, neposrednu godinu prije Jubileja kroz razne pisane priloge, osobito iz Otačkoga razdoblja, osobno sam teološki i egzistencijalno zauzeto ponirao u otajstvo Božjega Očinstva naročito kroz razmišljanje o Očevu domu. Često sam dolazio do zaključka da se ulaže premalo vjerničkoga napora oko otajstvenog poniranja u dubinu razumijevanja i slavljenja Boga Oca kako na teološkom, tako i na pastoralnom planu”, napisao je Tenešk.
Iz ovih rečenica vidimo da je fra Zdenko upro um i srce, svu svoju životnu energiju i snagu da što dublje pronikne u otajstvo Božjeg Očinstva, naročito kroz razmišljanje o Božjemu domu, a onda s tugom u srcu došao do zaključka da niti vjernici laici, niti svećenici, niti profesori teologije ne ulažu dovoljno truda da otkriju Boga kao Oca, kao izvor ljubavi, pojasnio je biskup, te ukazao na svojevrsnu javnu Tenšekovu ispovijed u kojoj iznosi spoznaje do kojih je došao čitajući knjigu Henrija J. M. Nouwena „Povratak izgubljenoga sina”.
„Uvidio sam kolike otpore ljubavi u sebi nosim, i koliko je skromno moje poznavanje Božjega Očinstva. Spoznao sam koliko Očeva neizmjerna ljubav prožima sve žilice moga bića, pa i onda kad se opirem toj ljubavi. Ovaj veliki duhovni pisac odškrinuo mi je vrata i otkrio širinu i dubinu doma ljubavi nebeskog oca. Ali i ukazao na prostore ljubavi koje Bog želi otvoriti u nama samima”. Na temelju toga, biskup Petanjak posvijestio je, kako je fra Zdenko iskoristio povijesni trenutak proslave Velikoga jubileja, ono što je Ivan Pavao II. stavio za duhovnu obnovu cijeloga svijeta i cijeloj Crkvi želeći je na duhovan način pripremiti za veliki jubilej 2000. Tenšek je to iskoristio za svoje osobno razmišljanje razumijevanje, studiranje, naviještanje.
Na kraju homilije biskup Petanjak vjernike je potaknuo da i sami proniknu u dubinu Božjega Očinstva u čemu će im možda pomoći i misli fra Zdenka, kako su njemu pomogle misli velikih duhovnih pisaca.
Tomislav Zdenko Tenšek rođen je 1. listopada 1943. godine u Zadravcu, župa Orehovica, u Hrvatskom zagorju. Pohađao je poslijediplomski studij u Strasbourgu (Francuska) gdje je i magistrirao (1969.–1971.) i poslije na Gregorijani u Rimu (1977.–1981.) gdje je doktorirao.
Bio je član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kroz šest godina bio je vrlo angažiran provincijal (1982.–1988.), a potom više puta zamjenik provincijala i definitor. Godine 1993. imenovan je u kauzi sluge Božjega o. Ante Antića.
Bio je profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je obnašao službu dekana Fakulteta, a također je i član povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi. Od 1996. godine bio je član Vijeća za nauk vjere pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.