Euharistijsko klanjanje, a potom misno slavlje predvodio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, u koncelebraciji sa solinskim župnikom don Antom Čotićem.

„Na današnji dan prije dvije godine u Splitu je uspostavljeno trajno euharistijsko klanjanje. Tada smo u večernjim satima nakon misnog slavlja u katedrali, koje je predvodio naš nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, u procesiji  pošli prema crkvi Sv. Duha da u njoj od tada otpočne danonoćno klanjanje pred Gospodinom u Oltarskom Sakramentu“, započeo je svoju homiliju mons. Ančić.

Pozdravivši sve klanjatelje i klanjateljice koji redovito sudjeluju u rasporedu trajnog  klanjanja, kazao je: „Danas želimo svi zahvaliti Gospodinu što nas je najprije potaknuo da spoznamo  koliko je važno biti zajedno s njime i u njegovoj prisutnosti. Jednako tako zahvaljujemo na tolikim darovima, na prosvjetljenju i nadahnućima, na  snazi i utjesi  koje smo dobili u satima našeg bdijenja, molitve i razmatranja  pred Presvetim.“

Prisjetio se o. Justo-a LoFeudae, misionara Presvete Euharistije iz Argentine koji je boraveći u Splitsko-nadbiskupiji po župama tumačio i poučavao koliko je važno za duhovni život uvijek iznova u šutnji i sabranosti stajati pred Krista Gospodina u svetoj hostiji. Organizirao je i koordinatore te dao potrebne upute da se može uspostaviti ovaj oblik euharistijske pobožnosti.

„Živimo u nemirnom vremenu punom stresa, žurbe i nervoze. Rastrgani smo između obveza koje imamo u obitelji i onih na radnom mjestu. Nije lako sve to uskladiti. Zapljuskuje nas duh današnje kulture življenja sa svojim lažnim obećanjima, zamkama i izazovima. Kako u svim tim iskušenjima kroz koje svaki od nas manje ili više prolazi biti i ostati pravi kršćanin, istinski redovnik i svećenik?“

Znamo da kršćanski vjernik laik, nastavio je mons. Ančić, „kao i svećenik i redovnik/ica ima na raspolaganju prokušana sredstva duhovnog napredovanja i rasta u vjeri. To su redovita svakidašnja molitva, pristupanje sakramentima, slušanje Riječi Božje i slavljenje euharistije. Sve to međutim može ostati izvanjsko i površno bez prave otvorenosti prema Bogu i Božjeg zahvata u naše srce i dušu. U današnjoj sveprisutnoj buci i rastresenosti potrebni su nam uvijek iznova trenutci sabranosti i mira da iz svoje površnosti zaronimo u dubinu gdje se naša duša otvara Bogu i u tišini se družimo s našim Spasiteljem. On je sam  u evanđelju rekao: Bez mene ne možete ništa učiniti. Zato je danas prepoznata sve veća potreba za euharistijskim klanjanjem po našim župama, redovničkim zajednicama i odgojnim ustanovama.“

Pastoralni vikar je protumačio Isusove riječi „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda” (Iv 15,5), naglasivši da je Sin vječnog Oca postao čovjekom, tj. trsom što ga nitko više nikada ne može iščupati ili opustošiti. Htio je ostati i biti jedno  sa svom raspršenom Božjom djecom koju je došao otkupiti. Mi smo njegove mladice, živi udovi njegova otajstvenog tijela, dionici Božjih obećanja koji se hranimo i napajamo sokom Krista nebeskog trsa. Zato je važno i to je naš poziv ostati u Kristu i biti čvrsto  povezan s njim kao mladica na lozi. U razmatranju pred Presvetim i meditativnoj molitvi, otvorena srca  naš duh će lakše doprijeti i zastati pred tom tajnom silne Božje ljubavi prema nama ljudima.“

Dok bdijemo u Kristovoj nazočnosti i u društvu s njim razmatramo silna njegova djela, ta nas ljubav čisti, istaknuo je mons. Ančić te nastavio: „Svatko od nas tek u Božjem svjetlu uviđa i spoznaje svoju nedostojnost, svoje manjkavosti i slabosti, svoja lutanja i svoju grješnost. Kao što se loza mora čistiti  i obrezivati da bi donijela plod, tako i mi Kristovi vjernici i cijela Crkva mora prolaziti svoje čišćenje. Potrebno je odbaciti svoju oholost, odrezati svoju mlakost i nedosljednost, očistiti svoju pokvarenost i gluhoću za Božja nadahnuća te se vratiti jednostavnosti i evanđeoskoj poniznosti kako nam je pokazao Gospodin. Procesi čišćenja su bolni ali su potrebni da donesemo pravi plod koji mi kao mladice trebamo donijeti s Kristom i pomoću njega. Zato je blagoslovljeno vrijeme koje provodimo s Kristom božanskim učiteljem, slušamo njegove riječi, gledamo  njegov primjer i učimo od njega da ljubav na koju nas poziva uključuje i odricanje, i žrtve, i trpljenja. Tek kad prihvatimo tajnu križa Kristova, te dopustimo da nas izliječi i preobražava, možemo biti njegovi sudionici i suradnici u darivanju sama sebe.“

Isus kaže: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“ Tim riječima Gospodin poziva svoje vjernike na trenutke sabranosti s njim. „Važno je biti i ostati  u zajedništvu s njim u svim životnim prilikama. Susreti s Gospodinom  čiste  nas i obnavljaju da možemo donositi prave plodove ljubavi koje on od nas očekuje. Božja je providnost htjela da trajno klanjanje u Splitu započne na Spomendan Gospe Rožarice. Kako piše evanđelist Ivan Isus je na zagovor svoje majke Blažene Djevice Marije u Kani Galilejskoj učinio svoje prvo čudo pretvorivši vodu u vino i tako objavio  svoju slavu. Marija je kao brižna majka u Kani uočila ljudsku potrebu i priskočila u pomoć. Znala je da Isus neće odbaciti njezinu molbu pa je rekla poslužiteljima: Što god vam kaže, učinite! Bogorodica, Kristova majka i naša majka u vjeri i vršenju Božje riječi toliko se puta pokazala kao vjerna pomoćnica i moćna zagovornica svih nas zemaljskih putnika.“

Budući da je mjesec listopad osobito posvećen Blaženoj Djevici, Majci Sina Božjega i molitvi krunice, mons. Ančić je kazao da nas u toj molitvi dok razmatramo otajstva njezina života i ulogu u našem spasenju, Marija vodi svome Sinu Isusu Kristu, „da ga pravo upoznamo, ljubimo i slavimo te da vršimo njegove zapovijedi. Dok danas častimo i slavimo Bogorodicu, primimo k srcu njezine riječi: Što god vam Isus rekne, to učinite!“

Na kraju mise župnik Čotić pozvao je sve one koji se žele pridružiti inicijativi da se jave Nini na broj mob. 099 556 6451. Sada ima oko 700 klanjatelja te oko 30-ak koordinatora inicijative danonoćnog klanjanja.