Vitez, (IKA/KTA) – Dvanaesta obljetnica stradanja civila i branitelja u Križančevom Selu u BiH obilježena je 22. prosinca. Tim povodom misu u filijalnoj crkvi Sv. Leopolda u Dubravici, župa Vitez, predvodio je viteški župnik fra Zoran Livančić u zajedništvu s više svećenika. Crkva je bila puna roditelja, udovica, djece i prijatelja stradalih mještana. Za pokojne civile i branitelje tijekom misnoga slavlja, uz predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, molili su i politički dužnosnici na čelu s predsjedavajućim predsjedništva Bosne i Hercegovine Ivom Mirom Jovićem. Nakon što su na početku mise pročitana imena stradalih, župnik viteški je župnik u propovijedi između ostaloga istaknuo: Na današnji dan prije 12 godina u Križančevom Selu poginulo je 64 naših civila i branitelja. Ovaj događaj za nas Vitežane jest povijesni događaj i ne može se izbrisati niti iz osobnog niti iz kolektivnog sjećanja. Ovaj dan i nakon dvanaest godina duboko osjećamo u svojim bićima i ponekad nam izgleda kao nestvaran. Ali on je ipak stvaran, težak i veoma ozbiljan povijesni događaj. Utjehu nalazimo u Svetom pismu. Uvijek, pa i danas kada se molimo za svoje pokojne, dobro je poslušati riječi psalmista i s njima živjeti: “Gospodin mi je baština i čaša, Ti u ruci držiš sudbinu moju!”, rekao je propovjednik.

Nakon mise u osnovnoj školi u Dubravici održana je komemoracija uz kratki program koji su pripremili učenici. Na spomen obilježju u Križančevu Selu predstavnici udruga, političkog i javnog života položili su vijence i upalili svijeće. Zatim je župnik predvodio molitvu opijela za poginule.
Križančevo Selo je simbol stradanja civila i branitelja u Lašvanskoj dolini. Okrutan napad na civile i branitelje izvela je Armija BiH u ovom naselju koje pripada selu Dubravici. Nakon napada postrojbi Armije BiH ostajala su tijela žrtava, uništene kuće i gospodarske zgrade. Armija BiH nije dopuštala pristup stradalima. Tek početkom siječnja sljedeće 1994. godine dobivena su tijela nekih od stradalnika, a nekih još i kasnije. Dio zarobljenih Hrvata koji su bili odvedeni prema Zenici najprije je mučen, a kasnije i ubijen.