Rijeka, (IKA) – Riječke Novine, katolički dnevni list koji su izdavali kapucini u Rijeci, 11. prosinca proslavile su 100. obljetnicu izlaženja prvog broja. Na simpoziju u Art kinu Croatia u Rijeci o tom medijskom fenomenu koji i danas zaslužuje pozornost govorili su gospićko-senjski biskup Mile Bogović, fra Bono Zvonimir Šagi, Juraj Lokmer, Marko Medved, Stanko Škrbec, Borislav Ostojić, fra Mirko Mataušić i mons. Ivan Miklenić. Riječke Novine tada su po nakladi bile drugi dnevnik u Hrvatskoj, uz bok do tada nedostižnom Riečkom Novom Listu. Nakon izlaženja prvog broja 8. prosinca 1912. u nakladi od 4000 primjeraka, ubrzo su dostigli brojke od desetak, ponekad čak i 20.000 primjeraka. Posljednji broj izašao je 30. kolovoza 1914. godine kada su ih, zbog početka Prvoga svjetskog rata, zabranile austro-ugarske vlasti. Sudionici simpozija podsjetili su na poduzetnog provincijala fra Bernardina Škrivanića i povijesne okolnosti pokretanja lista u okviru tadašnjeg Hrvatskoga katoličkog pokreta, ali i procijenili iznimnu novinarsku kvalitetu dnevnika koji i danas može biti primjer stvaranja i korištenja medija.
Simpozij i izložbu novina i fotografija organizirali su Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Riječka nadbiskupija i riječki ogranak Hrvatskoga novinarskog društva, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture RH, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Otvarajući simpozij riječki kapucin fra Ivica Petanjak podsjetio je da se događaj odvija upravo u prostoru gdje je nekad bila kapucinska tiskara. Sada je to kino dvorana, procesom denacionalizacije prije nekoliko godina vraćena kapucinima, ali ostavljena na korištenje Gradu Rijeci. Skupu su se obratili i riječki nadbiskup Ivan Devčić, pročelnik Ureda županije Branko Škrobonja te zamjenik riječkog gradonačelnika Miroslav Matešić. “Riječke Novine nastale su kao složno djelovanje Crkve na svim razinama, od krčkog biskupa Antuna Mahnića, kao predvodnika Hrvatskoga katoličkog pokreta, provincijala fra Bernardina Škrivanića, koji je novine pokrenuo, do vjernika laika koji su ih stvarali”, istaknuo je nadbiskup Devčić.

Uvodno predavanje održao je biskup Bogović, koji dao pregled crkvenih i društvenih prilika na riječkom području u vrijeme pokretanja Riječkih Novina”To je vrijeme bilo na sve strane ispunjeno snažnim društvenim i političkim previranjima koja su vodila prema Prvom svjetskom ratu. Rijeka je u to vrijeme imala poseban status unutar Krune sv. Stjepana, ali Talijani su tražili odcjepljenje. U Rijeci se osjećala snažna aktivnost na političkom polju preko Frana Supila i Riečkog Novog Lista, a na crkvenom preko Hrvatskoga katoličkog pokreta kojemu su najjače uporište bili kapucini. Oni su bili uporište i za osnivanje katoličkog dnevnika Riječke Novine, iako su i one plod sustavnog rada Katoličkog pokreta. Te dvije, u nacionalnom smislu jednako usmjerene struje, žestoko su se sučeljavale u ideološkom smislu. Jedna je bila borbeno liberalna, a druga katolička.” Biskup je podsjetio i na skandal “Sv. Johance” koji je uvelike naštetio kapucinima. Radilo se o pastirici Johanci koja je tvrdila da se znoji krvlju. Komisija u kojoj je bio i Škrivanić prihvatila je to kao čudo, ali ispostavilo se da je prijevara. “Šanse za prevagu na medijskom planu sve do tada išle su u korist Riječkih Novina. Budući da je taj događaj bio vezan uz kapucine, kompromitirane su mnoge njihove akcije, kao što je gradnja nove crkve. Pače, zlobnici su iskoristili ponuđenu priliku da okrive kapucine da su izmislili sveticu kako bi namaknuli sredstva za gradnju raskošne crkve. Bernardin Škrivanić također se nije odmah snašao, ali je i taj mali neoprez skupo platio. Jedna naoko banalna stvar poremetila je mnogo toga u crkvenom životu Rijeke, ali svaka prava analiza događaja otkrit će nam bogatu crkvenu djelatnost kapucina u Rijeci i veliki doprinos Riječkih Novina Hrvatskom katoličkom pokretu”, zaključio je biskup Bogović.
Fra Bono Zvonimir Šagi govorio je o provincijalu Škrivaniću, istaknuvši njegovu iznimnu pokretačku snagu. Pod njegovim vodstvom kapucinska provincija je rasla, povećavao se broj svećenika i samostana, pokretane su mnoge inicijative, od misija i hodočašća do tiskarskih djelatnosti i gradnje velebne crkve Gospe Lurdske u Rijeci. “Procvat provincije i bogato djelovanje ostaje u trajnoj memoriji ne samo kapucina nego i Crkve u Hrvatskoj”, rekao je fra Bono.
Juraj Lokmer iznio je biografije pokretača Riječkih Novina, istaknuvši urednike Rudolfa Eckerta i Petra Rogulju te prvog urednika, svećenika Milana Pavelića. “Proučavajući živote i djela pokretača novina vidimo da su to bili vrhunski intelektualci koji su živjeli za ideale ne štedeći se. Bili su to svijetli uzori u koje se valja ugledati i nasljedovati”, zaključio je Lokmer, predloživši pritom da se za Rudolfa Eckerta pokrene kauza za beatifikaciju.
Povjesničar Marko Medved dao je širi pogled na kontekst izlaženja Riječkih Novina, upozorivši i na neke negativnosti. “Gledano iz današnje perspektive, pokretanje katoličkog dnevnika zaslužuje najveće divljenje. No moramo upozoriti i na učinjene pogreške. Oštrina polemike s liberalizmom, u ono vrijeme prihvatljiva, metoda je kojom se danas više ne možemo služiti. Primjedba se može uputiti i na slabo tretiranje socijalnih pitanja i prava radnika u gradu u kojem je bujala industrija, a to je također tema kojom se Crkva mora baviti.”
U drugome dijelu simpozija govorili su novinari te s tog aspekta osvijetlili značaj Riječkih Novina. Stanko Škrbec istaknuo je kako su u Rijeci tada izlazile dvije najtiražnije novine u Hrvatskoj te se s pravom može reći da je Rijeka bila metropola hrvatskog novinstva i novinarstva. “Što ih se više proučava, te novine više izazivaju divljenje. Prije stotinu godina u Rijeci se događalo medijsko čudo. Bilo je i mađarskih i talijanskih novina, ali do izražaja su došle iznimne sposobnosti urednika Riečkog Novog lista i Riječkih Novina. A oni sami pretjerali su u međusobnom ratu”, rekao je Škrbec. Predložio je da se na ulazu u današnje Art kino Croatia stavi spomen ploča jer se u toj zgradi događala bujica poduhvata, novine su tiskane u kapucinskom Tiskarskom umjetničkom zavodu “Miriam” u kojem su tiskana i mnogobrojna i raznovrsna izdanja kapucinske Kuće dobre štampe.
Borislav Ostojić dao je podrobnu novinsku analizu dva tada suprotstavljena i najtiražnija dnevnika. Po obliku slova obje su novine, premda na različitim mjestima, tiskane na jednakom stroju. Karakterizira ih novinarska kvaliteta, ažurnost i aktualnost. I jedne i druge njeguju hrvatsku štokavicu, razlika je bila u pravopisu. Riječke novine pisane su fonetski i tako bile bliže narodu, a Riečki Novi list koristio je korijenski pravopis, što se vidi u samom nazivu novina. “Riječke Novine od samog početka nadišle su pojam ‘katoličkih novina’. One jesu bile katolički obojane, ali po temama su obuhvaćale i svjetovne događaje, izvješća s ratišta, dopisništva iz desetak gradova, agencijske vijesti, crnu kroniku, oglase i posebne priloge. Vrlo brzo su po kvaliteti i tiraži dostigle starijeg brata. One i dalje svijetle kao dragulj hrvatskog novinarstva i novinstva u riznici kapucina i Rijeke. Čak i kada ih danas čitamo nisu izgubile ljepotu jezičnog izričaja.”
O Crkvi i korištenju medija govorili su fra Mirko Mataušić i mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Dr. Mataušić analizirao je nastajanja dnevnih novina, istaknuvši da ih je razvilo građansko društvo. S vremenom su tisak i informacija postali roba na slobodnom tržištu u borbi za tiražu. U Hrvatskoj je u prošlosti bilo katoličkih tiskovina koje su se služile metodama liberalnih. Primjer za to su nastojanja biskupa Mahnića koji je bio žestoki borac protiv liberalizma te se koristio tim metodama. Crkveni tisak danas je drukčiji i vezan je uz Crkvu. “Valja istaknuti da je građansko društvo nastalo iz kršćanskog svjetonazora. Danas bi Crkva taj model društva trebala prepoznati kao svoj i kao najbolji model za njezino djelovanje. Jer svjedoci smo da u apsolutističinim društvima, bilo da su bila za ili protiv Crkve, ona nije u potpunosti vršila svoje poslanje. Jedino što Crkva u građanskom društvu ne može prihvatiti jest moralni relativizam, postavka da je moral samo pitanje dogovora”, zaključio je dr. Mataušić.
Posljednje izlaganje održao je mons. Miklenić, aktualizirajući, u svjetlu uspjeha Riječkih Novina, temu pokretanja katoličkog ili crkvenog dnevnog lista danas. Podsjetio je da se za crkveni list podrazumijeva da ima za osnivača neku crkvenu pravnu osobu te prati uglavnom crkvene teme. Osnivač katoličkog lista ne mora biti crkvena hijerarhija, ali njegov je smisao da, ako je katolički, promiče katolički nauk, vrijednosti, opće dobro, obrađujući svjetovne teme. “Takav list bi danas u Hrvatskoj bio potreban, jer tek tada bi društvo postalo zaista pluralno, demokratsko. Na tržištu imamo samo liberalne medije koji često zbog onih koji plaćaju oglase, odvraćaju pogled od pravih tema i životnih pitanja.” Premda potreba postoji, mons. Miklenić ustvrdio je da uvjeta ipak još nema. Opća kriza zahvatila je i tiskovine kojima naklade strmoglavo padaju. Mnoge se gase ili otpuštaju novinare. S takvim pokazateljima teško je ući u iznimno zahtjevan i skup projekt pokretanja dnevnog lista. “Medije koje je osnovala biskupska konferencija, agencija IKA i Hrvatski katolički radio, treba subvencionirati i HBK trenutačno ne može ući u nova ulaganja u medije. U ovom trenutku nije realno očekivati osnivanje dnevnih novina, niti od strane crkvenih pravnih osoba niti od kakve katoličke udruge. No, nije isključeno da se to jednog dana neće ostvariti jer ljudi i potencijala ima, pa tako postoji i nada. Valja istaknuti da, premda pada tiraža tiskovinama, prognoze govore da one ipak neće nestati istisnute internetom. Analize pokazuju da od mnoštva informacija koje kruže internetom, relevantne postaju tek one iza kojih stoji neka od etabliranih medijskih kuća”, zaključio je mons. Miklenić.