Đakovo, (IKA/TU) – Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije te Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK organizirali su 14. svibnja na KBF-u u Đakovu treći susret trećeg ciklusa Studijskih dana o socijalnom nauku Crkve. Sam susret i njegova tema – “Kultura rada” održan je kao neposredna priprava za 5. hrvatski socijalni tjedan koji će se nakon 70 godina ponovno održati u Zagrebu od 21. do 23. listopada.
Predavanja mr. Igora Jakobfija o povijesnom razvoju i značenju Hrvatskog socijalnog tjedna, voditelja Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve u Đakovu prof. dr. Vladimira Dugalića na temu “Obitelj i rad” te voditelja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve pri HBK dr. Gordana Črpića o “Odgoju za rad i poduzetništvo” pripremila su prisutne za rad u radionicama te plenum. Zaključci toga susreta poslani su u Zagreb kao doprinos organiziranju i promišljanju Hrvatskoga socijalnog tjedna.
Kompendij socijalnog nauka Crkve socijalnom tjednu ne pristupa kao događaju već kao ustanovi koja djeluje 365 dana u godini, istaknuo je mr. Jakobfi. Socijalni tjedan trebao bi činiti odgojnu ustanovu koja obavlja formacijsku službu vjernika laika, zauzima se za inkulturaciju kršćanske poruke te ostvaruje plodan susret evanđelja i raznih znanja. Predavač je istaknuo kako su “socijalni tjedni kulturni laboratoriji koji bi trebali prenositi i sučeljavati različita mišljenja i iskustva, proučavati novonastale probleme i otkrivati nove smjernice za djelovanje”, a primjer takvoga rada može se vidjeti u Francuskoj koja je prva započela s tradicijom organiziranja socijalnog tjedna. Pripremnim aktivnostima želi se senzibilizirati i uključiti vjernike jer socijalni tjedan je prilika da se laici udruže, obrazuju te aktivno djeluju u javnosti zajedno sa župnicima koji promicanjem socijalnog nauka Crkve mogu obogatiti pastoral odraslih te utjecati na razvoj hrvatskoga društva.
“Svaka obnova društva i Crkve, te svaka promjena mentaliteta u društvu mora krenuti od obitelji jer se u obitelji stječu temeljne vrijednosti o kojima ovisi cjelokupni razvoj društva”, rekao je prof. dr. Dugalić. Istaknuo je da se obitelj treba smatrati bitnim mjestom prvog susreta s radom i njegovom vrijednošću te s pravilima gospodarskog života koje ne usmjerava logika tržišta, nego logika solidarnosti među ljudima i naraštajima. Kao važnu vrijednost predavač je istaknuo odnos između čovjeka i njegova rada, ali i pravo na posjedovanje plodova vlastitoga rada. Rad je bitan uvjet koji čini mogućim zasnivanje obitelji i utječe na proces razvoja osobe.
“Obitelj danas postaje socijalni amortizer – sva briga o nezaposlenima, neredovitim mjesečnim primanjima, onima koji su dobili otkaz slijeva se u nju i obitelj sve to proživljava i sufinancira. Stoga je nužno da obitelj postane subjekt živoga zanimanja i djelovanja države, a ne samo objekt političke skrbi. Dužnost je države štititi obiteljsku plaću koja mora omogućiti ne samo dostojanstven život obitelji već i ostvarivanje štednje koja bi pospješila stjecanje neke vrste vlasništva kao jamca od siromaštva i bijede”, istaknuo je prof. dr. Dugalić. Hrvatsko društvo ima dvostruki problem – s jedne strane sam sustav vrijednosti u kojemu se obitelj odgaja, a koji je uvjetovan situacijom u kojoj se nalazimo. A s druge strane na problem odgoja utječe i samo tržište rada zbog kojega roditelji moraju često izbivati, rekao je dr. Dugalić i zaključio da premda su suočeni s poteškoćama u svom odgojnom radu, roditelji danas više nego prije moraju oblikovati svoju djecu za bitne vrednote ljudskog života.
Dr. Črpić je posvjestio zahtjevnost i dinamičnost suvremenoga tržišta rada kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Zahtijeva se stalna spremnost na promijene, usvajanje novih znanja i tehnologija te je već sada potrebno misliti koji će poslovi doći za nekoliko godina kada sadašnja djeca uđu u radni sustav i koje će im znanje, vještine i kvalifikacije trebati. “Govori se koliko ima nezaposlenih, no nitko od naših političara ne želi reći da veliki dio nezaposlenih nije kompetentan za rad na suvremenom tržištu jer nema potrebne kvalifikacije te je to veliki hendikep hrvatskog naroda. Najveći je problem što su ljudi odgojeni sa sviješću da nakon završetka škole više ne treba učiti”, istaknuo je predavač. Kompendij socijalnog nauka Crkve i papa Benedikt XVI. ističu da je važno obučavanje za rad, razvijanje svijesti kod roditelja kako je potrebno doživotno učiti te se s cijeloživotnim usavršavanjem ne možemo stati, “jer ćemo se utopiti”. Istraživanja govore kako je rad u Hrvatskoj slabo cijenjen, a to je i razlog što su biskupi kao temu Socijalnog tjedna stavili kulturu rada. Temeljna je činjenica, istaknuo je dr. Črpić, da ako ne promijenimo naš odnos prema radu i ponovno ne počnemo djecu učiti raditi – nema izlaska iz krize. Loš odnos prema radu, loše organiziran sustav, strukturalna nezaposlenost, administrativni aparat razvijen da bi kontrolirao građane, eksperimentiranje u privatizaciji, poreznom sustavu, mirovinskom i socijalnom sustavu, devastacija školstva, posljedice rata, egzodus vitalnih mladih ljudi, obrazovna struktura s kojom se ne može biti kompetitivan jer sadrži samo 0,34% magistara i 0,2% doktora znanosti, odnosno 20 tisuća ljudi hrvatskog razvojnog potencijala, s jedne strane stotine tisuća nezaposlenih, a s druge strane nedostaje radne snage u nizu sektora – sve su to konkretni problemi na koje se treba osvrnuti i shvatiti da to moramo mijenjati jer takvo društvo ne može opstati. Potrebno je napraviti društveni konsenzus, suglasje o bitnim stvarima za razvoj društva, koje se mogu samo poboljšavati i od njih ne smije odustajati nakon svakih izbora, zaključio je dr. Črpić.