Obitelj i korizma 2003.

Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice i svi djelatnici na polju pastoralnom!

Korizma, koju počinjemo u srijedu PEPELNICU, 5. ožujka, ima svoj vremenski-datumski okvir, ali je puno važnije ono što će se u taj okvir staviti. Hoće li taj okvir biti «velik» punih 40 dana, nije i ne može biti glavno pitanje. Najvažnije je naša osobna slika koju bi trebalo u okvir staviti. S druge strane, jer koliko-toliko znamo mi sebe i svoje sklonosti, ne sada, ne sutra, ne prekosutra… pa «vrijeme odleti», te ni predkorizmeno vrijeme kao ni ono korizmeno nije nam «po guštu». Zato je potrebno sebi narediti, sebi zapovjediti, sebi odrediti, pa i sami okvir vremena uvažiti» A Korizma je taj OKVIR koji nam se NAMEĆE. Okvir zahtjevan, okvir prepoznatljiv, okvir poseban i dugim vremenskim razdobljem – «posvećeni» okvir! Hajde, prihvatimo taj okvir, poslužimo se tim okvirom! Ponudimo ga braći ljudima, ustrajmo na njemu, «uvucimo» u tak okvir što bolju, što poželjniju, što kršćanskiju (svoju!) sliku!

Dakako, naše nas vjerničko iskustvo poučava da smo sami, bez milosnog Božjeg dara, nemoćni. Zato je potrebno molitvu osmisliti. Imati vremena za molitvu» Mislenu molitvu najprije, sabranu i doživljenu. Da to bude zaista naša (!) molitva! Molitva koja nas stavlja u istinsku vezu s Bogom, koja nas dotiče, zahvaća, potiče, koja nas odgaja, vodi, usmjeruje, nadahnjuje! Naš brevijar, koji nije samo naša obveza, već naša radost, naša hrana, hrana svakidašnja, redovita, neizostavna! Kad bismo u Korizmi… svatko od nas «Bogu posvećenih» tu točku «ispoštovali»! Kad bismo je usvojili, to bi bio veliki i sveti dobitak! Za nas i naše vjernike kojima propovijedamo.

Razumije se, i post, post svećenički, post redovnički, post čovjeka-vjernika, treba zauzeti svoje mjesto u ponuđenom okviru Korizme. Pokoriti se, ukoriti se, «pozvati sebe na sud», kako to kaže jedna molitva … Sebi prigovoriti, sebe ispravljati, dotjerivati, pomalo, strpljivo, «niti jedan dan bez poteza», kako su to govorili stari Latini. A ima materijala, ima napretek. Ima neobrađenoga, nedorađenoga, šturog, grubog, hrapavog i neravnog… I nitko nije izuzet: svatko ima neku svoju «Ahilovu petu» koju strelica života pogađa, čini ranjivim, čini duhovno nespretnim i nesretnim. Pa sam sebi odrediti! Pa nastojati zadržati preuzetu obvezu… pa biti vjernik!

Posebni zadatak – neka bude moj bližnji, onaj drugi, čovjek, brat, prijatelj, znanac ili slučajni prolaznik. Uočiti ga, zaustaviti se, čuti ga, uvažavati ga, htjeli razumjeti, za njega moliti, pomoći mu da raste u ljudskom i kršćanskom dostojanstvu, ponuditi svoj dar, razveseliti ga… Pitanje količine i nije toliko važno koliko kakvoća «obavljenog posla». Ako bi tijekom 40 dana Korizme u nečemu uznapredovali, nadati se da bi dobro iskustvo barem malo potrajalo… I tako bi se stvarala slika – mozaik rađen od puno sitnih «kamenčića» što smo ih «ugradili» i u sebe i one oko sebe.

Ne nije riječ o nekim velikim i osobitim zahvatima, zahvatima upadnim i napadnim, veličanstvenim i posebnim! Riječ je o «malim koracima» što ih naše (moje i tvoje!) noge mogu učiniti, a naše srce i razum pratiti.

I tada? Tada u mojoj velikoj OBITELJI BISKUPIJE postajem hodajući poticaj SVIMA KOJE ĆU SRESTI. Obogaćujem veliku biskupijsku OBITELJ, ali i svaku OBITELJ moje župe, mojega razreda, moga sela, moje okoline. I dobro, kao i zlo, ima svoje odjeke! Odjeknut će to što se događa u meni samome! Otac, kojemu ću govoriti, dijete, koje ću sresti, žena, kojoj ću davati savjete… znat će da to govori, da savjete daje čovjek molitve, žrtve, čovjek koji voli ljude i u tome je prepoznatljiv. Pa i kad se naoko čini da moje pastoralne sklonosti aktivnosti nose na sebi oznaku «uzorak bez vrijednosti», ja ću znati da «Otkupitelj moj živi» i da i ja uz Njega živim, s njim molim i volim!

Sestro, brate! Svećeniče, brate vjerniče! U korizmi, koja je u Godini obitelji, dajemo svoje zrno za rast naših obitelji, pustimo neka i naša zraka ukrasi lijepu dugu nad našim obiteljima, neka i naš san kršćanski dosanjan u okviru korizmenom, okviru od 40 blagoslovljenih dana, pomogne da se barem netko probudi za ljepša, ljudskija i kršćanskija jutra življenja! Življenja po Bogu i življenja s Bogom! Rado Te pozdravljam i želim Ti uspješnost korizmenog «veleslaloma»! Ne moraš biti prvi/prva, ali budi najbolji/najbolja što možeš!

Biskup Slobodan