Požega, (IKA) – Povezano s korizmenim katehezama o braku i obitelji koje se održavaju u župama Požeške biskupije, profesorica Ljilja Vokić iz Zagreba nastupila je 13. ožujka u Požegi na “Tribini četvrtkom” i održala izlaganje “Obitelj i odgoj mladih u današnjem društvu”. Sve nazočne u požeškom kazalištu pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević. Podsjetio je na projekt ovogodišnjih korizmenih kateheza i rekao da je odgoj djece i mladih u obitelji jedna od najvažnijih društvenih zadaća kojoj kršćanin pristupa iz vjere. Osvrnuo se na pročitani ulomak iz Poslanice Hebrejima, gdje sveti pisac uvjerava kako je stega sastavni dio Božjeg odgoja ljubavi i da stoga treba biti sastavnica i obiteljskog odgoja ljubavi. Pojasnio je da stega nije kažnjavanje i rekao kako je Isus Krist dao najbolji primjer stege kada je s jedne strane u vjernosti Ocu a s druge strane u vjernosti čovjeku predao sebe u smrt. Ustvrdio je kako stega ljubavi ostvaruje najviše dosege humanosti i zapitao se kako u današnjem društvu koje pristupa djeci i mladima gotovo isključivo s naslova ljudskih prava, zastupati evanđeosku stegu ljubavi. Istaknuo je da stega ljubavi nije spojiva s hedonističkim poimanjem života, i da onima koji se odvaže prihvatiti je donosi ispunjenje i smisao.
Prof. Vokić govorila je o pristupu u odgoju djece i mladih, o problemima s kojima se susreće današnja obitelj, potkrijepivši svoje tvrdnje osobnim iskustvom. Navodeći što sve negativno utječe na zdrav odgoj, poput agresije, obezvrjeđivanja djeteta i nasilja nad djecom, istaknula je kako je cilj odgoja postići sretnu i zdravu osobu. Spomenula je da je najbolja metoda odgoja roditeljski primjer i pojasnila kako je uz majku koja je najvažnija odgojiteljica u životu djeteta, prevažna i odgojna uloga oca kao glave obitelji te Crkva i društvo.
Posvijestila je kako je danas teže odgajati djecu nego u prošlim vremenima, jer su izložena suvremenim liberalnim pristupima u kojima su moralne norme i općeljudske vrijednosti izgubile značenje.
Kao jednu od najvažnijih metoda odgoja predavačica je istaknula potrebu za jednostavnom i vedrom atmosferom u obitelji, roditeljskom toplinom prema djeci te susretljivost. Istaknula je da se dijete oblikuje po onom što doživljava, odnosno po onome što vidi i čuje u svojoj obitelji. Zbog toga je bitno da se u obitelji isključi svaka vrsta agresivnosti koja na djecu utječe destruktivno, stvarajući u njima osjećaj straha, nepovjerenja, krivnje, samooptuživanja i na kraju dovodi do samog nasilja. Kao važan element u životu i u odgoju djece spomenula je potrebu za kvalitetnom komunikacijom između roditelja i djece bez koje ona počesto ulaze u svijet samoće. Uzrok tome može biti i traženje komocije kod samih roditelja koji zbog vlastitih egoističnih povoda zaboravljaju na temeljne potrebe svoje djece. Predavačica je potom upozorila na važnost pouzdanih i sigurnih roditelja koji savjesno, odgovorno i s ljubavlju odgajaju svoju djecu, i na štetnost onih koji iz egoističnih interesa nameću djeci vlastitu volju, vršeći na njih određeni psihološki pritisak. S druge strane, objasnila je predavačica, ima i tzv. nesigurnih roditelja koji zbog straha od dječje neposlušnosti ostavljaju djecu da se “sama odgajaju”.
Objasnila je i pojam tzv. nevidljive djece, odnosno one djece koja su prepuštena isključivo utjecaju vanjskog društva ili medijima zbog toga što su se roditelji predali isključivom trčanju za stjecanjem materijalnih dobara. Rekla je kako bi roditelji trebali znati koji je njihov cilj u odgoju, postavljajući pitanje je li to stvaranje dobra samo u materijalnom smislu ili postoji odgajanje i za žrtvu kroz koju se postiže zrelost.
Zaključila je da se najviše daje djetetu kad mu se pomaže da odrasta u miru i ravnoteži duše i tijela. Istaknula je potrebu odgoja djece da budu čuvari tradicije, kulture i narodnih običaja koji su ugroženi osobito od utjecaja medija koji različitim sadržajima rastaču sve one vrijednosti koji krase određeno društvo. Vokić je još dodala kako je jedan od najvećih problema roditelja u današnjem odgoju djece nedostatak autoriteta, spominjući da je on prisutan i u školstvu gdje su učitelji pozvani da poput roditelja kod djece razvijaju osjećaj za odgovornost, zajedništvo, te je istaknula potrebu da budu bliski djeci, izbjegavajući svaku pretjeranu strogost koja na njih negativno utječe. Ustvrdila je kako svaki učitelj djeluje po svome znanju, ponašanju i odijevanju o čemu treba voditi brigu.