Zagreb, (IKA) – U drugom bloku predavanja „Obitelj i rad” prvog dana V. hrvatskog socijalnog tjedna 21. listopada, održana su tri predavanja. Moderator je bio Josip Grbac.
O temi „Obitelj – povlašteno mjesto odgoja za rad” govorio je Vladimir Dugalić. Uvodno se osvrnuo na antropološko-teološka polazišta što Crkva govori o obitelji, mjestu odgoja za rad. Podsjetio je kako se obitelj u Stvoriteljevom planu ocrtava kao „prvo mjesto ‘humanizacije'” osobe i društva i „kolijevka života i ljubavi”. Kompendij socijalnog nauka Crkve ističe kako u obitelji, „uzajamno darivanje samoga sebe, muškarca i žene sjedinjenih u braku, stvara okružje života u kojem dijete može razvijati svoje mogućnosti, postati svjesno svoga dostojanstva i pripremiti se za susret sa svojom jedinstvenom i nezaobilaznom sudbinom”. No, Dugalić je istaknuo kako se ne smije zanemariti ni uloga obitelji u kojoj se na osobit način doživljava ljudska društvenost te tako na jedinstveni i nezamjenjivi način pridonosi dobru društva. Katekizam Katoličke Crkve stoga ističe kako se u obitelji od prvih godina života unose moralne vrednote i uči sustav vrijednosti, prenosi duhovna baština vjerske zajednice i kulturna baština nacije. U njoj se podučavaju društvene odgovornosti i solidarnost, a na osobit način odnos prema radu – kultura rada a i duh poduzetništva, rekao je predavač te naglasio kako se obitelj treba smatrati bitnim mjestom prvog susreta s radom i njegovom vrijednošću te s pravilima gospodarskog života, što ga usmjerava ne logika tržišta nego logika solidarnosti među ljudima i naraštajima.
Podsjetio je i na tri oblika obiteljskog socijalnog kapitala. U obitelji se stječe snaga koja zadržava, potom snaga koja povezuje te snaga koja spaja i stvara mrežu odnosa među organizacijama civilnog društva ali i trgovačkih te društveno-političkih organizacija.
Predavač je predstavio rezultate istraživanja o odgoju koji su provedeni u Đakovu 2008. godine u kojem se upravo obitelj ističe kao prvo i najvažnije mjesto odgoja.
Govoreći o perspektivama odgoja za rad, Dugalić je upozorio da ukoliko želimo obitelj učiniti povlaštenim mjestom odgoja za rad tada je nužno promijeniti nekoliko bitnih okolnosti.
Smatra da država preuzeti svoj dio odgovornosti, tj. stvaranja pozitivnog ambijenta za obitelj. Temeljni preduvjet je da stvarno obitelj mora biti strateški interes ove države i da država mora omogućiti roditeljima da budu sa svojom djecom.
Dakako tu je bitna i odgovornost roditelja. Oni moraju promijeniti pristup odgoju, da on bude odgoj za vrednote. Odgoju djece pristupiti kao odgoju za socijalno, kako bi dijete bilo dobar član obitelji, a jednoga dana i odgovoran član hrvatskoga društva.
U kontekstu perspektiva, Dugalić je mišljenja da treba snažnije poraditi i na udruživanju roditelja. Tako se roditelji neće osjećati usamljeni, moći će razmjenjivati iskustva, jedni druge hrabriti i jačati. Tu i župna zajednica mora odigrati važnu ulogu.

Ljilja Vokić je u izlaganju „Rad u obrazovnom sustavu RH” naglasila kako je učitelj najuzvišeniji među pozivima, no nažalost najslabije plaćen. Svi koji su se opredijelili za rad u školi nisu se za to opredijelili iz materijalnih razloga, već iz svog instinkta da dijele s nekim nešto što sami znaju.
Podsjetila je i kako je temeljni cilj odgoja i obrazovanja u RH izgraditi takav sustav cijeloživotnog odgoja i obrazovanja koji će svojim konačnim rezultatima odnosno s obrazovanim ljudima pridonositi praktičnom ostvarivanju strateških ustavnih opredjeljenja. Kratko se osvrnula na obrazovni sustav prije demokratskih promjena te naglasila kako je demokratskim promjenama došlo do deideologizacije i depolitizacije škole.
Govoreći o današnjem sustavu istaknula je potrebu rasterećenja programa, koji bi doveo da se rad u razredu svede na zanimljivost, na razvijanje osobnosti, na razvijanje individualnog pristup radu, što bi u konačnici rezultiralo većom mogućnošću odgoja i obrazovanja. Naglasila je i kako su u obrazovnom sustavu izrazito važni udžbenici, koji bi kao najznačajnije sredstvo za ostvarivanje nastavnog programa trebali biti stručno i metodičko oblikovani. Važnim smatra i uvođenje alternativnih udžbenika što dovodi do konkurencije koja u konačnici mora rezultirati većom kvalitetom.
No, najvažnijim je u obrazovanju, djelovanju i radu u odgoju označila učitelja/profesora. O učiteljevu/profesorovu statusu posebnu brigu treba voditi država. Učitelj/profesor je danas ugrožen ne samo materijalno, nego i na druge načine, a najčešće ponašanjem svojih učenika koje često štite njihovi roditelji, upozorila je Vokić te je naglasila kada je odnos na relaciji dijete-roditelj-škola dobar, zagarantiran je i uspjeh.
Vokić se osvrnula i na regionalnu politiku školstva, te je nedopustivim istaknula zatvaranje škola na otocima i gorskim krajevima, jer se time potiče iseljavanje iz tih područja.
Na kraju je naglasila kako aktivniji odnos prema mladima mora imati i Crkva i država, a svaki pojedinac mora u svojoj sredini biti kao ‘sol zemlje’.

Posljednje predavanje prvog dana V. hrvatskog socijalnog tjedna „Što je obitelj Hrvatskoj i EU, te koja su njezina socijalna prava” održale su Aleksanda Korać Graovac i Nada Bodiroga-Vukobrat. Tema je bila „Što je obitelj Hravtskoj i EU, te koja su njezina socijalna prava”.
Uvodno je Korać Graovac podsjetila na definicije obitelji kako one osnovne, tako i sociološke, te napose kako ju definiraju pravnici. Istaknula je da kada se u Hrvatskoj pisala obiteljska politika (2003.), izbjegavalo se odrediti što je obitelj, iako je postojao vrlo jasan pokušaj da se odredi na zakonskoj razini što je obitelj i tko su njezini članovi upravo zato da bi se zaštitila tradicionalna obitelj utemeljena na braku. Kad bi se analizirale odredbe obiteljskih zakona i nekih drugih propisa, vidjelo bi se da se tijekom vremena lagano urušava zaštita, odnosno privilegije koje ima obitelj temeljena na braku, a da se sve više izjednačavaju prava i drugim oblicima obitelji. Obitelj sama po sebi nije subjekt prava, nego samo njezini članovi, koji stječu neka prava i temeljem toga što su članovi obitelji, rekla je, te se osvrnula na Obiteljski zakon koji uređuje brak, obiteljsku i izvanbračnu zajednicu, odnos roditelja i djece. Također je kratko pobrojala i druge hrvatske zakone koji se tiču obitelji u odnosu na rad, pravo na osiguranje, mirovinsko pravo, naknadu štete, nasljeđivanje, prekršajno prvo, privremeni boravak. U tom kontekstu predavačica je posebno pojasnila što znači privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji koji se može odobriti strancu koji je član uže obitelji bilo hrvatskog državljanina ili stranca s različitim statusima boravka na teritoriju Hrvatske. Podsjetila je i na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj se ističe pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8.), pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji (čl. 12.).
Također je podsjetila kako Europska socijalna povelja u svom prvom dijelu ističe, kako „obitelj kao osnovna jedinica društva, radi osiguranja svog punog razvoja, ima pravo na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu” (16), te kako „majka i dijete, neovisno o bračnom stanju i obiteljskim odnosima, imaju pravo na primjerenu socijalnu i ekonomsku zaštitu” (17).
U nastavku predavanja Nada Bodiroga-Vukobrat je podsjetila kako srce europskog prava čine četiri gospodarske slobode: sloboda kretanja roba, radnika, usluga i kapitala. I kad kažemo da se štiti obitelji, štiti se radi toga jer se štiti radna snaga. Ljudi koji se budu kretali lakše će ostvarivati prava ukoliko imaju registrirane zajednice, rekla je te podsjetila kako će, da bi se mogli koristiti pogodnostima europskoga prava, biti prisiljeni sklapati brak.
Govor o europskom zakonodavstvu smatra važnim upravo sada kada je Hrvatska pred ulaskom u tu zajednicu. Pojašnjavajući što znači europsko građanstvo, istaknula je kako mi ostajemo Hrvati, ali dobivamo nešto što se zove europsko građanstvo, koje nam daje korpus određenih prava čime se ne zamjenjuje nacionalno zakonodavstvo već nadopunjava hrvatsko.
U tom kontekstu je istaknula regulative vezane uz boravak na teritoriju država članica, glasovanje i ostvarivanje socijalnih prava, a upozorila je i na možebitne manipulacije.
Europska unija je za nas izazov i nosi prava i obveze. I čini mi se da alternative nema.
Marijanski znak, dvanaest zvijezda prati Europu, a načelo supsidijarnosti preuzeto je iz socijalnog nauka Crkve. Sva socijalna prava su na tom tragu, tragu socijalnog nauka iako nam se ponekad čini da su daleka. Dakle, mi se vraćamo svojim izvorištima, zaključila je.