Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu prvu nedjelju nakon Božića slavimo Svetu nazaretsku obitelj, a Evanđelje nas poziva razmišljati o iskustvu Marije, Josipa i Isusa, dok zajedno rastu kao obitelj u međusobnoj ljubavi i pouzdanju u Boga. Izraz tog pouzdanja je obred koji su Marija i Josip obavili prikazavši svog sina Isusa Bogu. U Evanđelju se kaže: „poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu” (Lk 2, 22), kako to traži Mojsijev zakon. Isusovi roditelji idu u hram da potvrde da dijete pripada Bogu i da su oni čuvari njegova života a ne vlasnici. I to nas potiče na razmišljanje. Svi su roditelji čuvari života djece, ne vlasnici, i moraju im pomagati rasti, sazrijevati.
Ovaj čin naglašava da je samo Bog Gospodar individualne i obiteljske povijesti; sve nam dolazi od Njega. Svaka je obitelj pozvana priznati to prvenstvo, čuvajući i odgajajući djecu da budu otvorena Bogu koji je izvor života. Otud dolazi tajna nutarnje mladosti, koju je na paradoksalan način u Evanđelju posvjedočilo dvoje staraca, Šimun i Ana. Starac Šimun, osobito, nadahnut Duhom Svetim, kaže o djetetu Isusu: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan […] da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” (rr. 34-35).
Te proročke riječi otkrivaju da je Isus došao srušiti lažne slike koje stvaramo o Bogu i sebi samima; osporiti svjetovne sigurnosti na koje se pogrešno oslanjamo; „uzdići” nas prema autentičnom ljudskom i kršćanskom hodu utemeljenom na vrijednostima Evanđelja. Nema te obiteljske situacije koja je isključena iz ovog novog puta ponovnog rađanja i uzdignuća. Kad god se obitelji, pa i one ranjene i obilježene krhkošću, neuspjesima i teškoćama, vrate izvoru kršćanskog iskustva, otvaraju se novi putovi i nezamislive mogućnosti.
U današnjem ulomku iz Evanđelja kaže se da Marija i Josip „kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo – kaže se u Evanđelju –, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu” (rr. 39-40). Velika je radost obitelji gledati djecu kako rastu, svi to znamo. Ona trebaju rasti i jačati, steći mudrost i primiti Božju milost, baš kao što se dogodilo Isusu. On je doista jedan od nas: Božji Sin postaje dijete, pristaje rasti u zrelosti i snazi, pun je mudrosti i milost Božja je na njemu. Marija i Josip iskusili su radost gledanja svega toga u svome sinu i to je misija na koju je pozvana obitelj: stvoriti povoljne uvjete koji će omogućiti skladan i puni rast djece, kako bi mogli živjeti dobrim životom, dostojnim Boga i izgrađujućim za svijet.
To je moja želja koju upućujem svim obiteljima, prateći je molitvom Mariji, Kraljici obitelji.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, izražavam svoju blizinu koptskoj pravoslavnoj braći u Egiptu, koja su prije dva dana pogođena dvama napadima na crkvu i trgovinu u predgrađu Kaira. Neka Gospodin primi u svoje krilo duše pokojnih, bude na pomoć povrijeđenima, članovima njihovih obitelji i cijeloj zajednici te obrati srca počinitelja nasilja.
Danas posebno pozdravljam ovdje prisutne obitelji, kao i one koje nas prate iz svojih domova. Neka vas Sveta Obitelj blagoslovi i vodi na vašem putu.
Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike; osobito članove župnih skupina, udruženja i mlade. Ne zaboravimo na ovaj dan zahvaliti Bogu za proteklu godinu i za svako primljeno dobro. I bit će dobro, svakome od nas, izdvojiti malo vremena da razmišljamo o dobru koje smo primili od Gospodina ove godine i zahvaliti na njima. A ako je bilo kušnji, teškoća, zahvaliti mu i na tome jer nam je pomogao prebroditi te trenutke. Danas je dan zahvaljivanja!
Želim svima ugodnu nedjelju i sretan završetak godine. Još jednom vam zahvaljujem na vašim željama i molitvama: i molim vas da nastavite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!