"Obitelj je u službi ljubavi, ljubav je u službi obitelji"

1. Korizma je povlašteno vrijeme koje nam Gospodin udjeljuje da se iznova zaputimo putem obraćenja i da u nama ojača vjeru, nadu i ljubav za sklapanje Saveza koji Bog želi i za pojačano življenje tog razdoblja milosti i pomirenja.

“Obitelj je u službi ljubavi, ljubav je u službi obitelji”. Izabravši tu temu, želim pozvati sve kršćane na preobrazbu vlastitoga življenja i preinaku ponašanja kako bi postali plavi kvasac čineći da u krilu čovječanstva buja ljubav i sloga, te bitne vrijednosti za društveni i kršćanski život.

2. Nadasve želim da kršćanske obitelji postanu svjesne svoga poslanja u Crkvi i u svijetu. Samo osobnom i zajedničkom molitvom obitelji primaju Duha Svetoga, koji u njima i po njima sve obnavlja i otvara vjernička srca za sveobuhvatne razmjere. Crpeći iz tog izvora ljubavi svaki može životom i djelima prenositi tu ljubav. Molitva nas sjedinjuje s Kristom i čini da svi ljudi budu braća.

Obitelj je prvo povlašteno mjesto odgoja i vježbanja u bratskom življenju, ljubavi i sloge koja se višestruko očituje. U obiteljskim odnosima uči se pozornost, prihvaćanje i poštovanje drugoga, čemu uvijek mora u našem srcu pripadati odgovarajuće mjesto. Život u zajednici je poziv na dijeljenje koji nas izvlači iz vlastite sebičnosti. Tko nauči dijeliti i darivati, otkriva neizrecivu radost koju daje zajedništvo dobara. Neka roditelji primjerom i poukom skrbe nježno poticati u svojoj djeci smisao za složnu uzajamnost. Tako je od ranog djetinjstva svaki pozvan stjecati iskustvo odricanja i posta u svrhu kaljenja svoga značaja i gospodarenja svojim nagonima, osobito onog nagona za sebičnim posjedovanjem. Što se tako primi u obiteljskom životu, doživotno traje.

3. Naš svijet proživljava osobito teška vremena; stoga je potrebno da se obitelji, po uzoru Marijinu koja hiti pomagati rođakinji Elizabeti, približavaju ugroženoj braći pružajući im tvarnu i duhovnu pomoć. Poput Gospodina koji skrbi za ljude, ni mi se, potaknuti njegovim riječima “Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene” (1Sam 9,16), ne možemo oglušiti njegovim vapajima dokle god bijeda tolike naše braće krnji njihovo ljudsko dostojanstvo i izobličuje cijelo čovječanstvo. To je otvorena i očita nepravda protiv dužne uzajamnosti i pravednosti.

4. U ovo doba dužni smo svoju pozornost svratiti osobito na patnje i siromaštva obitelji. Mnogo obitelji zaista živi u skrajnjem siromaštvu nemajuai ni ono najpotrebnije za prehranu njih i njihove djece, za osiguranje toj djeci urednog tjelesnog rasta i redovitog školovanja u skladu s zakonima. Tolike obitelji nemaju ni dolična smještaja. Nezaposlenost sve više pogađa i osiromašuje čitave slojeve pučanstva. Žene sve više moraju same skrbiti za opskrbljivanje i odgoj svoje djece. Takve prilike često navode mlade na skitnju i drogiranje, alkoholizam ili čak nasilje. Bilježi se sve više parova i obitelji koje imaju poteškoće glede duševnog zdravlja i uzajamnih odnosa. Socijalne nevolje znaju dovesti do razbijanja obiteljskog gnijezda. Rođenje djeteta prečesto se ne prihvaaa. U nekim su zemljama baš najmla?i podvrgnuti neeovjeenim uvjetima življenja ili sramotnom iskorištavanju. Stari i unesreaeni na koje se gleda kao nesposobne za privre?ivanje, osjeaaju se suvišnima i odbaaenima u osamljenost. Neke su obitelji zbog pripadnosti drugim rasama, kulturama i religijama prognane iz zemalja u kojima su se vea bile ukorijenile.

5. Ne smijemo šutjeti ni ostati nepokretni pred tim nevoljama koje poga?aju cijelu našu planetu, jer one ranjavaju obitelj, osnovnu stanicu društva i Crkve. Trebamo se ponovno u sebi pronaai! Kršaani i svi ljudi dobre volje, dužni su pomoai obitelji u poteškoaama pružajuai im duhovna i tvarna sredstva za izlazak iz eesto tragienih prilika.
U ovo korizmeno doba osobito vas potieem da svoja dobra dijelite sa siromašnim obiteljima kako bi one mogle vršiti svoje dužnosti osobito prema vlastitoj djeci. Nitko ne smije biti odbaeen zbog toga što je drugaeiji, što je slab ili siromašan. Dapaee, razlike obogaauju zajednieku izgradnju. Kad dajemo siromasima, Kristu dajemo, jer siromasi su “poprimili lik Našega Gospodina” i “imaju prednost pred Bogom” (sv. Grgur iz Nise: “De pauperibus amandis” – O siromasima koje treba voljeti). Vjera zahtijeva dijeljenje dobara s bližnjima. Materijalna solidarnost je bitan i prvotni izraz bratske ljubavi: ona svakome priskrbljuje sredstva za opstanak i vlastito življenje.

Zemlja i njezina bogatstva pripadaju svima, “plodnost cijele zemlje mora za sve ploditi” (sv. Ambroz, De Nabuthe VII. 33). U teškim trenucima koje proživljavamo nije dosta davati od svoga suviška, nego treba promijeniti svoje potrošaeke navike kako bi se odricali i onoga što nam je potrebno, zadržavajuai samo ono što je stvarno nužno, da bi svi mogli dostojansteno živjeti. Ispostimo svoju žudnju za posjedovanjem da bismo bližnjemu pružili ono što mu sržno nedostaje. “Bogataški post neka postane siromaška hrana” (sv. Leon Veliki, Sermo 20. De Ieiunio).

6. Posebice želim svratiti pozornost biskupijskih i župnih zajednica na potrebu pronalaženja djelotvornih sredstava za pritjecanje upomoa. Znam da su mnoga biskupijska vijeaa vea napredovala na tom putu. Obiteljsko dušebrižništvo treba imati prvorazrednu ulogu; štoviše neka kršaani uvijek budu pozorni na zahtjevnu dužnost pomaganja slabije stojeaim obiteljima.

Ponovno se obraaam upraviteljima država neka na nacionalnoj i planetarnoj razini prona?u naein da se zaustavi kovitlac siromaštva i zaduženosti. Crkva se nada da ae na podrueju politieke ekonomije upravitelji i ravnatelji poduzeaa postati svjesni promjena koje treba izvršiti i svojih obveza kako obitelji ne bi više zavisile samo od pomoai koja ima se pruža, nego bi vlastitim radom mogle priskrbljivati sredstva za uzdržavanje.

7. Kršaanska zajednica radosno prihvaaa poticaj Ujedinjenih naroda da godina 1994. bude Me?unarodna godina obitelji. Gdje god uzmogne kršaanska ae zajednica tom pothvatu velikodušno pridonijeti.

Ne zatvarajmo srca nego slušajmo što govori Gospodin i naša braaa ljudi. O, da bi djela ljubavi izvršena u tijeku ove korizme, po obiteljima i za obitelji, svakome priuštila istinsku radost i otvorila srca uskrslome Kristu, “prvoro?encu me?u mnogom braaom” (Rim 8,29).

Svima koji se odazovu ovom Gospodinovu zovu rado podjeljujemo svoj apostolski blagoslov.