OBITELJ – VRELO I NOSITELJICA ŽIVOTA
Nerijetko čujemo da je cijelo čovječanstvo u krizi. Kada se o tome malo detaljnije razgovara uoči se da je kriza obitelji jedno od temeljnih uzroka te sveopće krize. Kako i ne bi kad je obitelj mjesto u kojemu se čovjek rađa i tek rođen posve ovisi o brizi roditelja. Stoga naslov knjige prof. dr. Ante Vukasovića “Obitelj – vrelo i nositeljica života”, u potpunosti odražava vrijednost i sadržaj obitelji. Knjiga u kojoj je prof. Vukasović široj publici na čitljiv način iznio sve bitne značajke obitelji i odgoja, pojavila se, možemo to reći, u pravi trenutak.
Nakon obraćanja naciji krajem 1994., hrvatski je Predsjednik iscrpno istaknuo potrebu demografske obnove, koja podrazumijeva pomoć i zaštitu obiteljima u njihovom prihvaćanju potomstva, o toj se temi gotovo svakodnevno raspravlja i predlaže sve ono što bi u tom pravcu trebalo učiniti. I autor je u svojoj knjizi imao sluha za aktualnu hrvatsku problematiku. Na počecima knjige, ističući da je obitelj srce svakog naroda, jasno uočava razloge zbog čega je velikosrpski agresor sustavno krenuo u razaranje hrvatskih ognjišta i obitelji. Primjećuje: “Njihov cilj nije bio, i nije mogao biti, hrvatska vojska, jer je u to vrijeme nismo ni imali, nego hrvatski narod i izvorišta njegova života, a to su hrvatski domovi i obitelji” (Str. 22). Ovaj agresivni, genocidni rat samo je završna faza sustavnog procesa potiskivanja Hrvata, i posrbljivanja strateških hrvatskih prostora. Osim gospodarsko-političkih pritisaka, radi kojih su Hrvati u najboljoj dobi napuštali svoju zemlju, velik broj rastava i potpuno liberalizirano pravo na pobačaj stvorili su od hrvatskog naroda vrlo staru populaciju, sa prostorima sa malobrojnim staračkim pučanstvom koje se više ne može bez zauzimanja države revitalizirati.
Zalažući se za život od začeća, prof. Vukasović analizirao je stavove međunarodne zajednice. Pa tako treći članak Opća deklaracija o pravima čovjeka UN iz 1948. g. glasi: “Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost”. Prva od sedam točaka Deklaracije o pravima nerođenog djeteta koju je usvojio Međunarodni komitet za zaštitu nerođenog djeteta na svom zasjedanju u Beču 25. ožujka 1986. glasi: “Nerođeno dijete ima pravo na život”. Sve ostale točke također su afirmativne glede nerođenog djeteta. Tu je dakako i Hipokratova prisega koju polaže svaki liječnik. Nasuprot tome Ustav bivše Jugoslavije, te zakoni među kojima je i Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. a koji je preuzet i u sadašnje hrvatsko zakonodavstvo, u potpunosti je liberalizirao pobačaj, ne predviđajući i osiguravajući nikakve uvjete koji bi pomogli obiteljima da prihvate željeni broj djece. Zakon dugačkoga i kamufliranog naziva “praktično se svodi na zakonsko pravo na pobačaj” (Str. 77). Uspoređujući Ustav RH, Članak 21. koji glasi “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U RH nema smrtne kazne”, prof. Vukasović naznačuje u kojem bi pravcu trebala ići zakonska regulativa.
Nakon što je obradio odnos obitelji i populacione politike, u kojoj se mogao osloniti na stavove svjetske organizacije koja daje za pravo zemljama da vode njima primjerenu populacionu politiku, istovremeno ne osporavajući prava roditelja da odrede broj i razmak u kojemu će prihvaćati djecu, autor je analizirao teško demografsko stanje u Hrvatskoj i ukazao na potrebu vođenja pronatalitetne politike. U ostalim poglavljima knjige iscrpno su navedene odgojne značajke obitelji. Prof. Vukasović inzistira na komplementarnosti spoznajnog i vrijednosnog. Navodi štetnost odgoja koji je bio nazočan u odgojnim i obrazovnim ustanovama u prošlom sustavu, gdje je bila zanemarena vrijednosna sastavnica.
Obitelj je prvi i najznačajniji čimbenik odgoja. Obitelj je ono mjesto u kojemu dijete uz majčino mlijeko usisava ljubav, sigurnost, i sve one vrijednosti koje samo roditelj može dati. Prof. Vukasović i ovom je knjigom dao svoj doprinos kako bi obitelj, ta slika Trojednoga Boga, bila izvor ljubavi i brige za dijete, koje je već svojim rođenjem bližnjima, kao i cijelom hrvatskom narodu, ne samo najvrijedniji dar i blagoslov, nego i nezamjenjivi jamac opstanka i budućnosti. Prof. Vukasović na jednom mjestu ističe: “Bogatstvo je u ljudima… Ljudski je potencijal izvorna pokretačka snaga napretka na svim područjima” (Str. 105). Na razini vječnosti, svaki je, pak, čovjek neprocjenjivo bogatstvo. Ta spoznaja odiše iz cijele knjige prof. Vukasovića. (Marijan Križić)