“Obitelji, postani što jesi!”

Kad je Sveti Otac prije punih 20 godina poslao Crkvi pobudnicu: “Obiteljska zajednica”, svima je kršćanskim obiteljima uputio gotovo dramatični poziv: “Obitelji, postani što jesi!” Pozvao je kršćanske obitelji da otkriju ono što jesu, svoje poslanje, ono što mogu i moraju “činiti po naumu Boga stvoritelja i otkupitelja”, da bi bile sretne i da bi bile blagoslov naroda i svijeta.
Drage naše obitelji, svi vi koji na bilo koji način živite obitelj, u obitelji i od obitelji. Obraćam vam se na početku svetoga korizmeno – vazmenoga vremena, kad se cijela Crkva kao velika obitelj okuplja oko svoga Boga da dublje uđemo i uronimo u Njegovo djelo spasenja, da bismo zadobili spasenje u svemu što jesmo i što živimo. Pozdravljam vas i želim svima vama iskren i hrabar ulazak na naporan, ali toliko potreban, korizmeni put pokore, čišćenja i obraćenja vjeri Evanđelja, put koji nas uvodi u uskrsnu obnovu i pobjedu.
Osjećamo da je i danas, u ovome našem povijesnom trenutku Crkve i naroda, zbog mnogih nepovoljnih okolnosti, otežan i ugrožen život obitelji, naročito u zajedništvu života. Tako je opasno ugrožen život cijeloga naroda i Crkve u hrvatskome narodu. Potrebno je stoga snažno ponoviti isti poziv Svetoga Oca: “Obitelji, postani ono što jesi !” (FC. III.).

1. Obitelj, zajedništvo života

Po Božjem planu, obiteljsko zajedništvo ima svoj izvor i model u trojstvenom Božjem zajedništvu. Bog je uspostavio obitelj kao prisnu zajednicu života i ljubavi, kao zajednicu osoba, bračnih drugova, muža i žene, roditelja i djece, rodbine.
Po Kristovu planu, sakrament svete ženidbe u Crkvi uspostavlja i posvećuje bračno i obiteljsko zajedništvo. Ženidba je simbol savršenog zajedništva Krista i njegove Crkve. Crkveno zajedništvo se na posebni način očituje u maloj zajednici, u kršćanskoj obitelji, koja se zbog toga naziva “kućna crkva”. Sakramentom svete ženidbe Crkva-majka rađa kršćanski bračni par kao živu stanicu Tijela Kristova. To svoje djelo ona nastavlja posvećivati, duhovno voditi i ljubavlju posluživati trajnim naviještanjem Riječi, slavljenjem sakramenata, naročito euharistijskim slavljem. Kršćanska obitelj, pak, sudjeluje u otajstvu Crkve, otkriva i živi to otajstvo i svojom je ljubavlju i plodnošću u službi Crkve koja je Božji narod u svijetu. Bračno i obiteljsko zajedništvo je dar Isusa Krista po daru Duha. U tom daru jedinstva i zajedništva ljubavi muža i žene, roditelja i djece, obitelj nalazi svoj trajni i nezaobilazni temelj i neiscrpljivi izvor snage. I dok prima taj dar ljubavi koji je čini i spašava, obitelj tu ljubav naviješta i živi zajedno s drugima u obitelji, u narodu, u Crkvi i u svijetu.
Temeljni uvjet autentičnoga bračnog i obiteljskog zajedništva je prepoznavanje i prihvaćanje drugoga u njegovu najuzvišenijem dostojanstvu osobe i u njegovoj nezamjenjivoj “živoj slici Božjoj”. Obitelj stoga ima vlastitu, izvornu i nezamjenjivu ulogu u formaciji osobe za zajedništvo i za život u zajednici. U njoj se osobe susreću i osposobljavaju da se trajno ljube bračnom, obiteljskom, majčinskom, bratskom, supruškom ljubavlju. Obitelj je temeljna škola najpunije i najbogatije ljudskosti i ljudskog zajedništva.

2. Bračno zajedništvo – jedinstveno i nerazdruživo

Bračna zajednica je ono prvo zajedništvo što se uspostavlja i razvija među bračnim drugovima. To zajedništvo ima svoje korijene u prirodnom dopunjavanju između muškarca i žene, a hrani se njihovom trajnom spremnošću da cjelovito dijele sve što imaju i što jesu.
To bračno zajedništvo Bog u Isusu Kristu prihvaća, potvrđuje, pročišćuje i uzdiže sakramentom ženidbe sve do savršenstva. Duh Sveti u sakramentu ženidbe pruža kršćanskim supružnicima dar zajedništva ljubavi koji je živa slika jedinstva koje Crkvu čini Kristovim Tijelom. Taj dar Duha je kršćanskim supružnicima životno pravilo i poticaj da svakodnevno obogaćuju svoje jedinstvo na svim razinama: tijela i srca, uma i volje, duše i značaja (karaktera) Tako oni Crkvi i svijetu objavljuju zajedništvo ljubavi koje Krist dariva.
Stoga je bitna značajka bračnog zajedništva jedinstvo i nerazrješivost. Nasuprot mišljenju i stavovima koji su sve brojniji i rašireniji, kako je teško i nemoguće vezati se cijeli život s nekom osobom pa odbacuju jedinstvo i nerazrješivost ženidbe ili izruguju zalaganje u u vjernosti, Crkva ustrajno potvrđuje nauk o jedinstvu i nerazrješivosti ženidbenog saveza. To je zahtjev potpunog i osobnog darivanja supružnika, zahtjev dobra djece. Ali nadasve, to je Božji naum koji je htio da ženidba bude znak one vjerne ljubavi koju Bog ima prema čovjeku i koju Krist očituje prema svojoj Crkvi koju On ljubi do kraja vremena. Upravo je sakrament svete ženidbe poziv i zapovijed da supružnici zauvijek ostanu jedni drugima vjerni, unatoč iskušenjima i teškoćama. Zato Gospodin supružnicima daje “novo lice” i milost da mogu ostati velikodušno poslušni onome: “što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.”

3. Obiteljsko zajedništvo

Bračno zajedništvo je temelj za izgradnju šireg obiteljskog zajedništva, roditelja, djece, braće i sestara, bližih rođaka i drugih ukućana. To je zajedništvo ukorijenjeno u prirodnim vezama tijela i krvi, ali se usavršava i dozrijeva, produbljuje i bogati duhovnim vezama.
Obiteljsko zajedništvo je moguće, čuva se i usavršava jedino pravim duhom žrtve. Ono traži otvorenu i velikodušnu spremnost svih na razumijevanje i podnošljivost, praštanje i pomirenje. Sebičnost i razdori, napetosti i sukobi obiteljskom zajedništvu nanose nasilje pa česti i potpuno uništenje. Zbog toga u obiteljskom zajedništvu života nastaju različiti oblici podijeljenosti… Stoga Bog uvijek poziva na obnoviteljsko i radosno pomirenje, koje obnavlja zajedništvo i uspostavlja jedinstvo. Sakrament pomirenja i naročito euharistijska gozba daje kršćanskim obiteljima milost odgovornosti da prevladaju podijeljenosti i napreduju u zajedništvu po onoj Kristovoj: …”da svi budu jedno…” Obiteljsko zajedništvo nalazi svoj trajni izvor i poticaj u Kristovoj ljubavi koja prihvaća, poštuje, razvija i promiče svakoga od svojih članova u dostojanstvu njegove osobe i poziva, koje svoju puninu postiže u iskrenom sebedarju.
Svi članovi obitelji su pozvani da, svaki po svom daru i milosti, svakodnevno grade zajedništvo osoba, da “obitelj bude škola potpunije čovječnosti.” To se ostvaruje ljubavlju i brigom prema djeci, bolesnima, starijim osobama, svakodnevnim uzajamnim služenjem, zajedničkim dijeljenjem dobara, radosti, patnje i odgovornosti. Temeljni zahtjev za izgradnju toga zajedništva je odgojna razmjena između roditelja i djece, u kojoj svaki od njih daje i prima.

3. a) Žena, supruga, majka – u obiteljskom zajedništvu
Žena ima jednako dostojanstvo i odgovornost kao i muškarac. Ta se jednakost naročito ostvaruje u uzajamnom predanju muža i žene i u predanju njih dvoje svojoj djeci. Bog na jednak način daje osobno dostojanstvo, neotuđiva prava i odgovornosti, muškarcu i ženi kao ljudskim osobama. Jednako dostojanstvo i odgovornost muža i žene, opravdava jednakopravni pristup žene javnim službama. Ali je isto tako ispravno javno priznati njezinu majčinsku i obiteljsku ulogu. Suvremeno društvo treba neumorno tražiti da svi jednako priznaju i poštuju nezamjenjivu vrijednost rada žene i u kući, (a ne samo u javnim poslovima), što je osobito važno za odgojno djelovanje obitelji. “Ako ženama treba priznati pravo da kao muškarac obavlja različite javne službe, društvo se mora tako strukturirati da i supruge i majke ne budu prisiljene raditi izvan kuće, nego da njihove obitelji mogu dolično živjeti i napredovati i onda kad se one sasvim posvete svojim obiteljima.” Treba prevladati način mišljenja po kojemu čast žene više proizlazi iz rada izvan kuće negoli od rada u obitelji.
Žene su nažalost često žrtve mentaliteta po kojemu je žena više stvar nego osoba, predmet kupnje, prodaje, u službi sebičnog probitka i zadovoljstva. To rezultira diskriminacijom različite vrste, tlačenjem i nasiljem,. pornografijom i prostitucijom. Diskriminacijom u odgoju, zanimanju i raspodijeli posla. Diskriminacijom koja pogađa žene bez djece, udovice, rastavljene, razvedene i neudane majke.

3. b) Muškarac – suprug, otac – u obiteljskom zajedništvu
Pravo bračno zajedništvo života u ljubavi pretpostavlja i traži da muž ima duboko poštovanje prema dostojanstvu svoje žene. Da živi sa svojom suprugom “sasvim osobiti oblik osobnog prijateljstva”. Da sa svojom suprugom razvija “novu ljubav” koja će biti slika Kristove ljubavi prema Crkvi. Ljubav prema supruzi koja je postala majka i ljubav prema djeci, to je put na kojem se ostvaruje njegovo očinstvo.
Nužno je zalagati se da se u društvu uvriježi uvjerenje kako su mjesto i uloga oca u obitelji i za obiteljsko zajedništvo od jedinstvenog i nezamjenjivog značenja. Očeva odsutnost izaziva psihološke i ćudoredne poremećaje u obiteljskim odnosima i odgoju, jednako tako kao i njegovo nasilničko i autoritarno ponašanje. Upravo je muž pozvan osiguravati jedinstven razvoj obitelji tako da bude velikodušno odgovoran prema životu začetog i rođenog djeteta, da sa suprugom podijeli brižljivi svestrani ljudski i kršćanski odgojni napor, naročito svojim primjerom i svjedočenjem.

3. c) Dijete u obiteljskom zajedništvu
Obiteljsko zajedništvo života odgovornim roditeljstvom osobitu pažnju posvećuje djeci: rađa djecu, razvija duboko poštovanje prema njihovoj osobi uvažavajući njihova prava. To posebno vrijedi za mlađu djecu, bolesne, boležljive i hendikepirane. Nezastarivi i trajno raspoznatljiv znak kršćana – kršćanskih obitelji je prihvaćanje, ljubav, poštovanje, mnogostruko i jedinstveno, materijalno, čuvstveno, odgojno i duhovno služenje prema svakom djetetu koje dolazi na svijet. Djeca daju najdragocjeniji prilog izgradnji obiteljskog zajedništva života i posvećenju roditelja. A djece je u našim obiteljima sve manje. Ako se ovakav negativni trend nastavi, podaci pokazuju da prijeti nestanak Hrvata s karte svijeta.
Krist je dijete postavio u središte Kraljevstva Božjega pa Crkva mora na poseban način poticati a i sama iskazivati velikodušnu brigu za svako dijete koje dolazi na svijet. “Ni jedna zemlja na svijetu, ni jedan politički sustav ne može sanjati o svojoj budućnosti osim preko novog naraštaja koji će od roditelja preuzeti baštinu vrednota, dužnosti, nadahnuća naroda kome pripadaju, kao i baštinu cijele ljudske obitelji.” (26). Briga za dijete od prvog trenutka njegova začeća, zatim tijekom djetinjstva i mladenaštva, prvotna je provjera odnosa među ljudima.
“Odgojno pravo i dužnost za roditelje ne nešto bitno, jer je to povezano s prenošenjem života; to je nešto izvorno i prvobitno, s obzirom nas odgojnu zadaću drugih, zbog jedinstvenog značaja odnosa ljubavi koji postoji između roditelja i djece; nešto nezamjenjivo i neotuđivo, i stoga ne može biti sasvim povjereno drugima niti od drugih nasilno prisvojeno.” (FC br.36).

3. d) Starije osobe u obiteljskom zajedništvu života
Naše vrijeme i kultura često dovode starije osobe do neprihvatljivih oblika stavljanja na rub, izgona iz obitelji ili tek podnošenje kao beskorisnog tereta. To postaje izvor njihovih velikih patnji ali i do duhovnog osiromašenja mnogih obitelji i obiteljskog zajedništva.
Crkva trajno potiče obitelji da više otkrivaju i vrednuju ulogu starijih osoba u obiteljskom zajedništvu. Da ostanu uključeni u obiteljski život i da dalje, koliko je to moguće, djelatno i odgovorno u njemu sudjeluju. Starije osobe često imaju karizmu da prevladaju prepreke među naraštajima i mnogo je djece našlo razumijevanja i ljubavi upravo kod starijih osoba. Mnogi cijeli život pamte i nose riječi i pouke svojih djedova i baka. Oni su svjedoci prošlosti i često vrelo mudrosti za mlađe i za budućnost. Dakako da je važno istaknuti da starije osobe u obitelji trebaju poštivati samostalnost novih obitelji.

4. Crkva i obitelj, zajedništvo života

Crkva kao majka kršćanske obitelji rađa i odgaja, izgrađuje i spašava ih spasenjem Isusa Krista. Ona naviještanjem Riječi objavljuje obitelji njezin pravi identitet. Slavljenjem sakramenata obogaćuje, učvršćuje i posvećuje obitelj. Ljubavlju prožima i vodi obitelj da sudjeluje u njezinom poslanju spasenja svijeta.

4. a) Kršćanska obitelj vjeruje i evangelizira
Tek je u vjeri moguće otkriti čudesnu novost bračnog i obiteljskog zajedništva života. Ona po vjeri u Krista postaje sveta i posvećujuća , postaje znak i mjesto Saveza ljubavi Boga i ljudi, Isusa i Crkve.
Zato je važno da već priprava na kršćansku ženidbu bude put vjere, da zaručnici otkriju vjeru krštenja, vjeru susreta s Bogom živim po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Temeljni trenutak vjere je slavlje sakramenta ženidbe koja objavljuje Božji naum mudrosti i ljubavi koji on čini u njima i ima s njima u ljudskome društvu. Tu se Bog susreće s njima u svim njihovim činima, problemima, događajima i poteškoćama svakodnevnog života, objavljuje im se, iznosi konkretne želje i daje poticaje za njihovo sudjelovanje u životu Crkve. Zato je obitelji potrebna trajna evangelizacija i odgoj u vjeri, da Evanđelje sama proživljava i priopćuje svojoj djeci. Tako evangelizirana obitelj postaje navjestitelj Evanđelja i drugim obiteljima i sredini gdje živi. “Obitelj mora biti prostor u kojem se Evanđelje prenosi i odakle Evanđelje zrači.”

4. b) Kršćanska obitelj u dijalogu s Bogom i u službi drugima
U euharistiji je obitelj u najdubljem i najširem životnom dijalogu s Bogom. Euharistija je izvor kršćanske ženidbe jer ona posadašnjuje Savez ljubavi između Krista i Crkve koji je zapečaćen krvlju njegova križa. Iz euharistije ključa izvor koji oblikuje i oživljuje bračni Savez. U euharistijskom daru ljubavi, obitelj nalazi temelj i dušu svoga zajedništva i poslanja. Ona spada u temeljnu duhovnost obiteljskog zajedništva.
U obiteljskom zajedništvu posebno mjesto i značenje ima obiteljska molitva. To je zajednička molitva muža i žene, roditelja i djece. Obiteljsko zajedništvo se molitvom odgaja. Molitva potiče i pokreće obitelj da prihvati svoju odgovornost i da je ispuni u sebi, u narodu i Crkvi. Tako obitelj ulazi u službu ljudi, razvijajući vlastitu odgovornost prema čitavom društvu.

5. Društvo i obitelj, zajedništvo života

Obitelj je temelj svakoga društva. Ona ga neprestano hrani svojom službom životu. U obitelji se rađaju građani. U obitelji uče prva znanja društvenih kreposti koje su duša života i razvoja društva.
Prvi i osnovni doprinos društvu je zajedništvo što ga obitelj svakodnevno živi. Promicanje istinskog i odgovornog zajedništva u obitelji postaje prva i nezamjenjiva škola društvenosti, poštenja, pravednosti, smisla za dijalog i ljubav, nesebično služenje, solidarnost, osjećaj za poštivanje osobnog dostojanstva. Sve su to vrline temeljno potrebne za svako društvo. To je naročito važno u vremenu kad je društvo izvrgnuto opasnosti da se sve više raz-osobi, postaje bezimeno i nečovječno, što dovodi do različitih “bjegova” u alkoholizam, drogu i terorizam. Obitelj još i danas ima izvanredne sposobnosti da čovjeka otrgne bezimenosti, da mu probudi svijest o njegovom osobnom dostojanstvu i da ga ucijepi u tkivo društva… (43).
Društvena uloga obitelji se ne može ograničiti samo na rađanje i odgoj, premda je u tome njezin prvi i nezamjenjivi izražaj. Društvena uloga obitelji treba biti i socijalna i politička, jer se to nje svakodnevno dotiče. “Obitelj se mora založiti da državni zakoni i ustanove ne vrijeđaju nego podržavaju i štite prava i dužnosti obitelji… Da društvo ne iznevjeri svoju temeljnu zadaću da poštuje i promiče obitelj. Da joj ne oduzima njezine zadaće nego da potiče i podržava njihove programe.., da obiteljima pruže svaku pomoć, gospodarsku, socijalnu, odgojnu, političku i kulturnu koje one trebaju da na ljudski način ispune svoje obveze i razvija se kao obitelj. Da obitelji ne postanu žrtvom društvene nebrige, neosjetljivosti ili nepravde.

6. Pastoral obitelji
O nekim problemima i situaciji braka i obitelji u našoj državi pisao sam u adventskom proglasu: “Obitelj, zajedništvo života”.(Okružnice br.4). Prateći zbivanja i provjeravajući činjenice o aktualnom stanju i tendencijama, možemo tvrditi da se “nad bračno-obiteljski život nadvijaju oblaci tamnjenja temeljnih vrednota i poslanja braka i obitelji i u društvu i u Crkvi.” Potrebno je uvijek nanovo isticati hitnost veće pastoralne brige za podršku obitelji. Potreban je novi napor da se pastoral obitelji potvrdi i razvija. Tome na poseban način posvećujemo ovu godinu, da s Božjom pomoću i našim nastojanjem u našoj biskupiji pastoral obitelji oživi i dobije novi zamah.
U ovim “Okružnicama” donosimo okvirni biskupijski pastoralni plan .
Za to je potrebno u župi:
– u svom Župnom pastoralnom vijeću uspostaviti posebno povjerenstvo za brak i obitelj.
– uspostaviti (redovite i raznolike) susrete obitelji, imajući u vidu konkretne potrebe i teškoće.
– odabirati (odgojiti i osposobiti), koliko je to moguće, suradnike za pastoral obitelji.
– liturgijskom slavlju sakramenta ženidbe posvetiti dužnu pažnju kako bi to doista bio čin posvećenja i slavlja cijele Crkve (i župne zajednice).
– iskoristiti obljetnice (i jubilej) vjenčanja kao priliku za jačanje kontakta župe i obitelji.
Potrebno je u biskupiji:
– da biskupijsko Vijeće za obitelj više brine za praćenje i animiranje pastorala braka i obitelji, naročito za formaciju (župnih) animatora.
– u više centara organizirati sustavne i dobro organizirane tečajeve priprave za ženidbu, koji bi bili obvezatni za sve koji žele sklopiti kršćanski brak.
– održavati (po mogućnosti) prigodne međužupne i biskupijske susrete obitelji.
– poticati uključivanje obitelji u katoličke obiteljske udruge ili pokrete, te razvijati međuobiteljsku solidarnost i pomoć.
– afirmirati i proširiti djelovanje biskupijskog obiteljskog savjetovališta.
– pomagati djelovanje Critasova programa “Pro vita”.

7. Zaključak

Obitelj je u ovo naše vrijeme, bez sumnje, prvenstvena briga u zadatak Crkve i društvene zajednice, ali i svakoga od nas. I to ne trenutačna i kratkoročna, nego trajna i dugoročna briga i obveza. Bog Stvoritelj je uz obitelj i obiteljsko zajedništvo života “vezao” sudbinu čovječanstva i cijeloga svijeta. “Život u izobilju” koga nam je donio Isus Krist nužno je vezan uz zajedništvo života u obitelji. Crkva Kristova je zajedništvo “domaćih crkava”-obitelji. Povijest našega hrvatskoga naroda nosile su “snažne” i brojne obitelji sa svojim ljudskim i kršćanskim odgojem. Očito je “djelo obitelji, najveće Božje djelo!”
Molimo stoga Gospodina, koji je htio da se Spasitelj svijeta rodi u Svetoj Obitelji da i danas njegovo spasenje bude na djelu u našim obiteljima. Da mi, poput Josipa i Marije budemo službenici, nosioci i darežljivi raznosioci spasenja.
Neka nam Gospa majka Marija, koja je stajala pod križem pomogne na putu koji vodi u uskrsnuće. Svima vam sretna i sveta priprava za uskrsno slavlje.

Vaš brat, biskup Ante.