Molio je za mir i kreativnost u obiteljima. Izrazio je nadu da će se međusobno komuniciranje pojačati i predložio način kako to činiti. Molio je i za liječnike i zdravstveno osoblje koji žrtvuju svoj život za ozdravljenje bolesnika.

U propovijedi na temelju liturgijskih čitanja ponovno se osvrnuo na obraćenje te primijetio, navodeći primjer molitve farizeja i carinika, “pravi” način molitve. Usporedba farizeja i carinika pokazuje kako Bog gleda na ponos. Farizej, u prvoj klupi, zahvaljuje Bogu što nije kao drugi ljudi, carinik se povukao u posljednju klupu i u poniznosti tugovao nad svojim grijesima i on se – prema Isusovim riječima – vraća kući opravdan, dok će farizej biti ponižen.

Ova Isusova prispodoba podsjeća i na prispodobu o izgubljenom sinu i na bezimenog bogataša, koji ostaje ravnodušan pred bijednom drugih. Svi oni imaju previše povjerenja u sebe, previše novaca i moći. S druge strane, postoje grešnici koji sliče cariniku, koji se zbog svojih grijeha stide stupiti pred oltar te kajući se, mole: O Bože, smiluj se meni grešniku.

Carinik i izgubljeni sin uče nas s kojim se raspoloženjem moramo predstaviti Bogu prije molitve, bez šminke. Ne smijemo miješati kreposti s našim grijesima. Bog oprašta sve grijehe, ali mu je potrebna naša pomoć da mu pokažemo, a ne krijemo grijehe. Ako pristupamo pred Boga s punim samouvjerenjem, onda se ponašamo popu starijeg sina ili poput bogataša, kojemu se ništa ne dopada. Pravi put je poniziti se i priznati svoje grijehe, kaže Papa. Jedini koji je to shvatio bio je carinik. Ne smijemo zaboraviti da nas Gospodin podsjeća na bitno kod molitve. Ako započnemo molitvu, opravdavajući se samopouzdanjem, to nije onda molitva, već samo predstavljanje pred Gospodina sa zrcalom, upozorio je Papa i dodao kako se moramo stvarno predstaviti i otvoriti mu srce. To je prvi korak, kojim mu omogućavamo da nas pregleda, zaključio je Sveti Otac koji je i danas pozvao vjernike na duhovnu pričest te podijelio blagoslov s Presvetim.