Budi dio naše mreže
Izbornik

Obiteljski četvrtak "Nove tehnologije u pandemiji - prepoznajemo li povećane rizike za djecu?"

Osijek (IKA/TU)

Gošća i predavačica virtualnog „Obiteljskog četvrtka“ 14. siječnja bila je Ana Raguž, magistra psihologije iz Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba, s temom: Nove tehnologije u pandemiji – prepoznajemo li povećane rizike za djecu?

Tema je privukla više od 250 zainteresiranih slušatelja. Organizator predavanja je Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije, Institut za novu evangelizaciju “Sveti Ivan Pavao II.” i Povjerenstvo za brak i obitelji osječkih dekanata.

Predavačica je istaknula kako je pandemija koronavirusa dovela do porasta vremena koje se provodi pred ekranom i virtualnim platformama, zbog čega djeca postaju izloženija virtualnom nasilju i iskorištavanju, kroz primjerice slanje eksplicitnih fotografija, budući da sva djeca, a ni njihovi roditelji nemaju potrebna znanja, vještine i sredstva da bi se zaštitili na mreži. No, rekla je kako su neka djeca i prije svog rođenja izložena na društvenim mrežama kada roditelji, najčešće majke, objavljuju slike s ultrazvuka, ili već nekoliko trenutaka iza rođenja.

Magistra Raguž navela je istraživanje Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba koje pokazuje da 43% djece predškolskog uzrasta samostalno koristi internet, a gotovo trećinu svog slobodnog vremena adolescenti provode na društvenim mrežama. Upozorila je da to može voditi rizičnom ponašanju na internetu koje uključuje elektroničko nasilje, ovisnost, krađu identiteta, dopisivanje s nepoznatim osobama, dijeljenje osobnih podataka s nepoznatim osobama te susrete u živo s osobama koje su upoznale putem društvenih mreža.

„O tome svjedoče i podaci, koji kazuju da je 60% djevojčica i 59% dječaka doživjelo barem jedno od šest zlostavljačkih ponašanja na internetu, a oni su; nazivanje pogrdnim imenima, širenje lažnih glasina, primanje eksplicitnih slika bez traženja istih, konstantno ispitivanje o osobnim informacijama, fizičke prijetnje, te širenja eksplicitnih slika drugih bez njihova dopuštenja. Žrtve često obuzme očaj zbog konstantnog straha od idućeg zahtjeva ili prijetnje što može dovesti do suicida i samoozljeđivanja, jer samo 13% žrtva prijavi nasilje, najčešće zbog straha i srama. Jedno američko istraživanje pokazalo je da čak 84% roditelja ne zna da je njihovo dijete zlostavljano putem interneta, jer 90% djece ignorira neprimjerena online ponašanja“, obrazložila je predavačica Raguž.

Nadalje je spomenula kako svi oblici online zlostavljanja, putem društvenih mreža i drugo, ostavljaju posljedice na mentalno zdravlje kroz moguće pojavljivanje anksioznosti, depresivnosti, socijalnih fobija, te suicidalnih misli i pokušaja.

„Potrebno je da roditelji razgovaraju s djecom o pozitivnim stranama korištenja tehnologija, ali ipak uz ograničavanje vremena provedenog pred ekranom uz kritički razgovor o spornim sadržajima. Jednako tako je potrebo da stručnjaci koji rade s djecom budu informatički pismeni, jer bez toga znanja je nemoguće u današnje vrijeme upoznati djetetov svijet, koji je djelomično i virtualan“, zaključila je predavačica.