Split, (IKA) – Radovi drugoga dana XII. međunarodnoga teološkog simpozija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu započeli su 27. listopada izlaganjem prof. dr. Nicole Ciole iz Rima na temu “Objava kao ljubav”. Među najuočljivijim zaslugama enciklike “Deus caritas est” profesor ističe vraćanje sjaja kršćanskoj istini ljubavi kao središtu vjere, doprinos teološkom razjašnjenju odnosa eros-agape usredotočenošću na događaj Utjelovljenja s otvaranjem prema euharistiji kao kršćansku novost Boga – Ljubavi i sučeljavanje s kulturalnim kontekstima u nadilaženju starih i novih predrasuda kao što je ona o kršćanstvu kao neprijatelju tjelesnosti. Važne poticaje koje enciklika može dati suvremenoj teologiji profesor vidi u promicanju budne refleksije koja omogućava shvatiti kako upravo u ljudskoj osobi bitak, kao dobro koje se može ljubiti i koje treba ljubiti, nalazi samoga sebe, postajući prihvaćenim i prenesenim darom, nikada objektom posjeda, nego uvijek nezasluženost. Točno kao u otajstvu Trojstva gdje je božansko ne samo davanje, nego i primanje te gdje je davanje Osoba ekstaza bez gubitka, štoviše ostvarenje vlastitoga identiteta. Ljubav će tako biti shvaćena, zaključuje prof. Ciola, kao prva i izvorna stvarnost koja animira svako biće i njezin dinamizam, veza koja ujedinjuje svu kozmičku i ljudsku stvarnost bez pomutnji.

O sakramentalnoj strukturi objave u ekumenskom tumačenju govorio je prof. dr. Lothar Lies iz Innsbrucka. “Postuliram pneumatologiju u kojoj se različite funkcije Duha Svetoga (nadahnjivanje, asistencija, realna prisutnost) mogu pojasniti jednom jedinom temeljnom spoznajom i tako se relativiziraju ekumenske razlike”, kazao je na početku prof. Lies. Predavanje je podijelio na tri dijela: od temeljnih razlika do diferenciranih konsenzusa, sakramentalno posredovanje događaja objave i sakramentalno objavljujuća Predaja Krista u anamnezi. U zaključnim razmišljanjima prof. Lies ističe da su dijaloški pojam objave kao Božjega samoočitovanja u Kristu i analogni pojam sakramenta, bitno ljudski događaj i znače zajedničku anamnezu. Oni omogućuju da se ekumenski naglašena komunitarno-ljudska zbilja događaja objave (apostoli) i njegovo prenošenje (Crkva) integrira u jedinstvenu sliku, što se događa pozivanjem Duha Svetoga koji sjedinjuje jedincati događaj Krista u hipostatskoj uniji s postapostolskom sakramentalno-objaviteljskom predajom Crkve. To znači da su sva posredovanja, rekao je prof. Lies, ljudske djelatnosti koje nisu pomiješane s Božjim Sinom, da su po Duhu Svetom nerazdvojivo povezana s utjelovljenim Božjim Sinom (jer inače ne bi bile Božje objave u povijesti) te da su na način anamneze usmjerena na događaj objave u Kristu i imaju udjela u tome događaju silom Duha Svetoga. Stoga se Pismo, predaja, navještaj, sakramenti, Crkva, koncili i sinode ne mogu bitno i načelno razlikovati ni po teološkoj biti (djelotvornost Duha Svetoga), ni po ljudskom djelovanju. Sve su one u Duhu Svetome kao ljudski spomen, sakramentalna zbilja i kao prisutnost događaja spasenja, temeljna očitovanja jedne Duhom nošene Crkve, zaključio je prof. Lies te dodao kako nam nedostaje pneumatologija koja je usmjerena na objavu, Crkvu i predaju.

Nakon rasprave i kratke stanke dr. Ivan Ivanda iz Širokoga Brijega govorio je o mističnim iskustvima i teologiji: A. von Speyer i Hansa Ursa von Balthasara. Predavanje je podijelio na tri dijela: zajedničko poslanje, pojedinačne karizme i kritičko vrednovanje. U Crkvi postoje individualna i dvojna tj. dijadička poslanja. Paradigma potonjeg poslanja je BDM i Ivan koje Raspeti povezuje. Pogled je to na neobičnu i plodnu simbiozu dvoje ljudi, laikinje i mističarke A. von Speyer i H. U. von Balthrasara, istaknuo je dr. Ivanda. Potom je doc. dr. Ante Vučković iz Splita kroz Sorena Kierkegaarda osvijetlio lik Adlera. Simpoziju je, uz ugledne goste i predavače, nazočio i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.