Vatikan, (IKA) – Za Crkvu je vrlo važno čuti glas urođenika s područja Amazonije, kaže se u uvodu pripravnog dokumenta za posebnu skupštinu Biskupske sinode za panamazonsku regiju, koja će se održati pod geslom „Amazonija – novi putevi za Crkvu i cjelovitu ekologiju” u Vatikanu u mjesecu listopadu iduće godine. Amazonija ili Amazonska prašuma najveća je svjetska prašuma koja zauzima oko jedne trećine Južne Amerike oko rijeke Amazonije, a prostire se na 5.500.000 četvornih kilometara i proteže se po Brazilu, Peru, Venezueli, Boliviji i Kolumbiji. Drugim riječima pokriva gotovo polovicu sjevernog djela Južne Amerike.
U središtu su dokumenta, predstavljenog 8. lipnja u Vatikanu, teme prirode, vjere i Crkve. Crkva je naime snažno vezana uz Amazoniju te osjeća potrebu vjernike upoznati s postojanjem tamošnjih zajednica, solidarnošću i odgovornošću prema tamošnjem pučanstvu. Događaji na području Amazonije imaju snažan utjecaj na cijelom planetu. Tamošnje prašume smatra se plućima svijeta. Suvremena zbivanja na tom području dovela su i do negativnih utjecaja na čovječanstvo. Tamošnje područje proživljava tešku krizu, koju je izazvala kultura odbacivanja. To povrjeđuje i ljudska prava. Stoga Crkva mora u prvom redu urođenicima ponuditi put evangelizacije kako bi ih se zaštitilo od te kulture. Amazonija je zrcalo cijelog čovječanstva, navodi se u dokumentu. Stoga su svi ljudi odgovorni za njezino očuvanje. Dokument je podijeljen na tri djela kao i dokument Biskupske sinodi o obitelji: vidjeti, razlučivati i djelovati. U prvom dijelu izneseno je sadašnje stanje i problemi, situacija urođenika i zemljopisna povezanost. U drugom dijelu dokumenta navode se razlike i načini kako se može propovijedati evanđelje na području Amazonije s posebnim osvrtom na pastoralno stanje na tom području, koje je otežano i zbog velikog prostranstva na kojem se prostire i manjka klera. U trećem dijelu izneseni su konkretni savjeti za socijalnu, ekološku i pastoralnu djelatnost za amazonsko lice Crkve. Pučanstvo tog područja je – prema ovom dokumentu – najsiromašnije i najbjednije društvo te ga se naziva područjem mučeništva. Stoga je Crkva dužna posvetiti im posebnu pozornost.