Uoči blagdana sv. Jurja, kada grad Senj slavi svoj dan a župa suzaštitnika, objavljena je knjiga “Senjska biskupija” gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića i senjskoga gradonačelnika Darka Nekića, profesora povijesti.
Riječ je o knjizi koja se sastoji od dva dijela, “Senjska biskupija u srednjem vijeku” dijelu diplomskog rada autora Nekića, te radu biskupa Bogovića “Senjska i Modruška ili Krbavska biskupija u novom vijeku”. Knjiga je objavljena u povodu 10. obljetnice Gospićko-senjske biskupije koja se slavi u svim nekadašnjim biskupijskim središtima. Knjižica je objavljena u izdanju Grada Senja, Gospićko-senjske biskupije i župe Uznesenja BDM u Senju. Urednik je Draženko Tomić.
Premda je u više navrata objavljivan pregled povijesti Senjske biskupije, želja autora bila je čitateljima ponuditi suvremeni pregled povijesti od njezina početka do doba kada je 1969. uključena u Riječko-senjsku nadbiskupiju. Knjižica, namijenjena ponajprije Senjanima i ljubiteljima senjske vjerske i kulturne prošlosti, zadovoljava sve znanstvene kriterije i nudi dovoljno usmjerenja za nastavak istraživanja.
Nekić u prvom dijelu sažima sve do sada poznate podatke o Senjskoj biskupiji u srednjem vijeku. Ukazuje da Senj vrlo rano postaje biskupsko sjedište: već početkom 5. st. spominje se senjski biskup Laurencije, ali je moguće da je biskupija postojala i prije. Provalom barbarskih plemena, uz ostale institucije antičkog društva, nestaje i biskupija. Tek sredinom 12. st. stvoreni su gospodarski i politički preduvjeti da se ona obnovi. Pisani trag o tome postoji iz godine 1169. Procvat biskupije poklapa se s procvatom grada Senja, koji u doba uprave knezova Frankopana postaje najvažnije lučko, trgovačko, prometno i gospodarsko središte sjevernog Jadrana. U to doba grade se brojne crkve, samostani i ostali vjerski objekti. U drugoj polovici 15. st. područje biskupije izloženo je jakim udarima turskih pljačkaša. Uslijed izloženosti četovanjima i pljačkama sredinom 16. st. ona obuhvaća sveta tri župe: Senj, Otočac i Brinje.
U dijelu knjižice naslovljenom “Senjska i Modruška ili Krbavska biskupija u novom vijeku” biskup Bogović prati razvoj biskupije nakon prestanka turske opasnosti, preko naseljavanja Bunjevaca (do kraja 18. st.) do intenzivnog iseljavanja stanovništva u novije vrijeme. Bavi se odnosom dviju biskupija: Senjske i Modruške. Podrobnije piše o značajnijim biskupima (Martin Brajković, 1697. – 1704.; Vuk Čolić, 1745. – 1764., Mirko Ožegović, 1833. – 1869., kao i onima koji su obilježili XX. stoljeće: Viktor Burić, 1935. – 1973.; Josip Pavlišić 1952. – 1989.), Senjskom kaptolu, sjemeništu i teološkom učilištu, senjskom redovništvu (benediktincima, franjevcima i pavlinima), župama i dekanatima i značenju glagoljice. Posebno se bavi pitanjem Rijeke koja postupno prerasta crkvena središta kojima je kroz povijest pripadala i postaje najprije biskupijsko (1925.), a onda (1969.) i metropolijsko središte. Napredovanje Rijeke sve više stavlja u sjenu i Senj kao biskupijsko središte. Senj svoj biskupijski kontinuitet zatim naslanja na novo biskupijsko središte iza Velebita, na Gospić. (ika-zg/sd)

.