U izdanju Kršćanske sadašnjosti i prijevodu Slavka Antunovića iz tiska je izišao prijevod Upute “Erga migrantes caritas Christi”, “Kristova ljubav prema seliocima” Papinskoga Vijeća za pastoral selilaca i putnika.
Uputa je podijeljena u četiri dijela, a na kraju se donosi pravno-pastoralni pravilnik koji primjerenim rječnikom podsjeća na dužnosti, zadaće i uloge dušobrižnika i različitih crkvenih tijela u službi pastorala selilaca.
Kako se navodi u predgovoru predsjednika Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika kardinala Stephena Fumia Hamaoa te tajnika i naslovnoga nadbiskupa Astigija Agostina Marchiettoa budući da su migracije postale sve složeniji problem, s društvenog, kulturnog, političkog, vjerskog, gospodarskog i pastoralnog stanovišta, uputa želi posuvremeniti pastoral selilaca. Osim toga, uputa želi biti i odgovor Crkve na nove pastoralne potrebe selilaca te im biti vodilja kako bi iskustvo migracije pretvorili ne samo u prigodu za rast u kršćanskom životu već i za nove evangelizacije i misije.

U uvodu upute donesen je kratak povijesni pregled fenomena selilaštva. Govori se o izazovu seljenja, međunarodnim odnosno unutarnjim migracijama, uvjetovanosti migracija globalizacijskim kretanjima, odnosu između migracija i sukoba i građanskih ratova te demografskim promjenama osobito u zemljama u kojima se industrijalizacija najprije javila.
Prvo dio naslovljen “Migracije, znak vremena i brige Crkve” progovara o migracijama promatranima očima vjere, te “ocrtava jasan biblijsko-teološki okvir odnosa, uvrštavajući pojam selilaštva u povijest spasenja, kao znak vremena i Božje prisutnosti u povijesti i zajednici naroda”, no isto tako svjedoči i o brizi Crkve za selioce i izbjeglice u crkvenim dokumentima kao što su Exsul Familia sve do Drugoga vatikanskog koncila i upute Pastorali migratorum cura.
Drugi dio posvećen je analizi specifično pastoralnih pitanja kao što su inkulturacija i kulturni religijski pluralizam, prihvaćanje i solidarnost, liturgija i pučka religioznost, međureligijski dijalog, zatim selioci muslimani, katolici istočnoga obreda, drugih crkava i crkvenih zajednica te ostalih religija uopće.
Treći dio upute donosi podroban opis, odnosno pastoralnu i pravnu definiciju djelatnika u pastoralu zajedništva kao što su kapelani, misionari, redovnici i redovnice te laici i laičke udruge i crkveni pokreti, dok se četvrti dio odnosi na strukture misijskoga pastorala.
Cilj je dokumenta točno primijeniti odredbe sadržane u Zakoniku kanonskoga prava i Zakoniku kanona istočnih Crkava, jer je danas više nego ikad naglašena potreba međureligijskoga dijaloga zbog sve većega broja iseljenika sljedbenika ostalih religija, osobito islamske, u tradicionalno katoličkim zemljama i obratno, kao i crkveno uključivanje selilaca u redovni pastoral, s punim poštovanjem njihove legitimne različitosti. (ika-žz/sa)