Briševo, (IKA/KTA) – Banjolučki biskup Franjo Komarica predvodio je 25. srpnja misu u djelomično obnovljenoj crkvi Sv. Petra i Pavla u selu Briševo, filijali župe Stara Rijeka u BiH. Uz biskupa je suslavio preč. Iljo Arlović, župnik staroriječki i dekan bihaćki s još šestoricom svećenika. Povod okupljanju i slavljenju mise u tom potpuno opustošenom i uništenom katoličkom selu u općini Prijedor bila je obljetnica pokolja nad 67 mještana, koji su ubijeni s 24. na 25. srpnja 1992. Govoreći o “Briševskoj Golgoti”, biskup Komarica je istaknuo da “premda su poznata imena i prezimena ljudi koji su to činili kao članovi tadašnje vojne formacije 6. krajiške sanske jedinice pod zapovjedništvom pukovnika Branka Basare – ni tada, ni kasnije – koliko je poznato, ti ubojice nevinih Isusovih vjernika katolika nisu bili pozvani na odgovornost od strane bilo koje ljudske instance”. Ljudski sudovi su ljudsko djelo. Ljudi su mogli i morali spriječiti i ovo nedjelo, ali nisu i zato su učinili grijeh pred Bogom. Grijeh – teški, su učinili i ubojice ovih nevinih žrtava kao i ubojice tolikih drugih pobijenih katolika i nekatolika na području prijedorske, sanske i okolnih općina”, rekao je biskup Komarica. “Da je zločin učinjen – to je istina. Ako se ta istina zanemaruje i omalovažava onda se čini novi zločin nad istinom. To istinit i pravedan čovjek ne smije činiti!”, dodao je banjolučki biskup.

Istina o Briševu i njegovim žrtvama od 25. srpnja 1992., kao i svima koji su planirali i ostvarili briševsku tragediju zadužuje nas preživjele da pokažemo svoje pravo lice. To lice treba pokazati naša pravna država, odnosno međunarodno pravo. Imamo pravo to i očekivati i zahtijevati, tim više što se, za razliku od tolikih drugih stratišta iz vremena nedavnog rata, ovaj pogrom na Briševu uporno prešućuje. Ali to nije dovoljno. Otvorene nove rane, stvorena nova nepovjerenja, izazvane nove mržnje i želje za osvetom i nastavkom uništenja ljudi onoga, što su ljudi pripadnici drugog susjednog etnikuma, pojedinačno ili u zajednici stvorili, izgradili, sve to iz nedavne naše prošlosti tišti teškim kamenom našu sadašnjicu. Mi danas, tj. i ovogodišnjeg 25. srpnja, govorimo o Briševu, a znademo da nažalost ima još “Briševa” i to ne samo na jednoj strani! Žrtva je žrtva i u principu ne trpi predznaka!”.

Biskup Komarica pozvao je na praštanje, istaknuvši kako “nije pravda nego opraštanje ona jedinstvena sila koja može prekinuti lanac mržnje, nasilja i osvete”, a “kršćansko opraštanje znači spoznati i objasniti, da nas ljude, Bog, unatoč našoj zloći i neznanju, sve priznaje za svoje sinove i kćeri”. “Oprostiti ne znači zaboraviti. Oprostiti ne znači nijekati. Opraštanje traži više no što je čin volje. Opraštanje se ne može narediti. Oprostiti ne znači biti kao prije uvrede. Opraštanje ne traži odreći se svojih prava. Oprostiti drugome ne znači opravdati ga. Opraštanje nije dokazivanje moralne nadmoćnosti. Opraštanje nije prebacivanje odgovornosti na Boga. Opraštanje počinje odlukom da se nećemo svetiti. Opraštanje traži vraćanje sebi. Opraštanje se sastoji također u traženju novog pogleda na međuljudske odnose. Opraštanje se oslanja na vrijednosti nositelja”, istaknuo je biskup Komarica.

Na misi se molilo i za još više od stotinu katoličkih žrtava iz okolnih župa. Nakon mise na kojoj su se okupili prognanici iz Briševa i okolnih mjesta, biskup je predvodio molitvu za pokojne pred križem koji se nalazi u dvorištu crkve kao spomen na “briševske žrtve”, a nakon toga na mjesnom groblju gdje je pokopan dio ubijenih žrtava.