Đakovo, (IKA/BTU) – Dom duhovne pomoći sestara sv. Križa u Đakovu (DDP) proslavio je 12. studenoga deset godina djelovanja. Tom je prigodom u dvorani Florentini u Domu o. Teodozija u Đakovu upriličen susret zahvale koji je vodila s. Rastislava Ralbovsky.
Dom duhovne pomoći sestara sv. Križa u Đakovu djeluje od 1996., a rad je blagoslovio tadašnji đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos. Za taj su apostolat bile određene s. Rastislava Ralbovsky i s. Agneza Valjak, koja je četiri godine obnašala svoju službu, na čije je mjesto došla s. Romualda Radelić. Uz s. Rastislavu i s. Romualdu, radu u DDP-u posvetila se i s. Bernardica Golubičić. Video projekcijom prikazan je desetogodišnji rad DDP-a, koji je započeo nakon Domovinskoga rata koji je za sobom ostavio ne samo ruševine na materijalnom nego još više na duševno-duhovnom području, i kada je potreba duhovne pomoći postala hitnom potrebom vremena. Također, današnji je čovjek upao u veliku duhovno-duševnu tamu i patnju. Sve je veći broj onih koji trpe od strahova, depresija, besciljnoga života. Kod mladih se to očituje kao problem ovisnosti, nasilja u školama, slabe motivacije u učenju što često uzrokuje i razne psihičke probleme. “Nije stoga čudo što se pojavljuju brojne ponude pomoći – od raznih vidova alternativne medicine do magijskih praksi. U toj zamamljivosti ponuda gdje prosječan čovjek teško može naći orijentaciju, potrebno je danas više nego ikada promicati u Crkvi njenu iskonsku zadaću da bude posrednica istinskog spasenja za ljude. Pothvat naše Provincije osnivanjem Doma duhovne pomoći, može se prepoznati kao djelo Božje za ovo naše vrijeme”, istaknula je s. Rastislava. Prvotni je cilj bio da kao ženska redovnička zajednica samostana sestara sv. Križa, pomoći djevojkama i ženama traumatiziranim u ratu, ali se ubrzo djelatnost proširila na sve osobe bez obzira na spol, dob i zanimanje.

U svojim počecima DDP je duhovno skrbio za izbjeglice, a počeli su se razvijati različiti oblici duhovne pomoći – osobni razgovori, tjedni susreti, mjesečni susreti duhovnoga odmora i obnove “Mir u Bogu”, godišnje duhovne vježbe. Posebnim programima obuhvaćene su osobe s poteškoćama u razvoju, ovisnici i njihovi roditelji i supruge, osobe s psihičkim problemima te branitelji i njihove obitelji. DDP od 2005. pruža i mogućnost boravka na određeno vrijeme osobama u kriznim situacijama života, posebice mladima s psihičkim poteškoćama. Dom duhovne pomoći i dalje želi biti otvorena vrata za potrebite. U tome se prvenstveno oslanja na snagu preobrazbe koja dolazi iz vjere. Zato je kapela u Domu posvećena uskrsnuću Gospodinovu. Naše služenje ljudima sastoji se u tome da budemo uz njih i koračamo s njima kroz život. Na tom putu ne idemo same. Znamo da smo povezane s Marijom, Majkom našega Gospodina. S pouzdanjem u njezin zagovor stavljamo svoj život i svaki pothvat pod njezinu zaštitu”, rekla je s. Rastislava.

“Mogu slobodno reći da je ovo moj drugi dom. Srijedom dolazimo s tolikim veseljem, ovdje pronalazimo svu utjehu, ljubav”, rekla je Vesna Stanko, majka djevojčice s posebnim potrebama, članica Terapijske radionice sv. Josipa za osobe s posebnim potrebama sestara sv. Križa. Ona je samo jedna od osoba koje mogu svakodnevno iznositi svoja svjedočanstva glede DDP-a, a neka od njih bila su iznesena i u tijeku proslave. Prije svjedočanstava upriličen je kratki dramski prikaz o Domu. Proslava je bila prigoda i za dodjelu spomenica, među kojima i samostanu sestara sv. Križa uime kojega je zahvalu uputila provincijalna poglavarica s. Franciska Molnar, rekavši kako Dom želi i dalje biti otvoren za sve potrebe.
Proslavi prožetoj molitvom i pjesmom nazočile su broje redovnice, umirovljeni svećenik mons. mr. Antun Kolarević, korisnici Doma i prijatelji iz đakovačke i ostalih slavonskih regija.

Najsvečaniji dio proslave bilo je euharistijsko slavlje koje je u samostanskoj crkvi predvodio Tomislav Ćorluka, župnik župe Svih svetih i dekan đakovački. U homiliji župnik Ćorluka je, između ostaloga, rekao: “Zahvalimo Bogu za deset godina rada DDP-a koji je mnogima sigurno pomogao. Znate kako je bilo nakon Domovinskoga rata 1996., kada je bilo puno prognanika i izbjeglica i mnogih trauma. Uz to, život donosi ono što donosi, mnoge probleme unutar obitelji koje se razaraju, mnoge ovisnosti, psihičke probleme. Za sve njih DDP je neprestano na raspolaganju. Bog strostruko uzvraća svima koji rade za Božju stvar, za ono što je dobro. Svakako i onima koji rade u DDP-u strostruko uzvraća”.