Slavlje je, uobičajeno, započelo procesijom kroz groblje u kojem je crkva uz  pjevanje marijanskih pjesama, a po povratku u crkvu pred oltarom Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu izmoljene su Litanije za vjerne mrtve. Predstavnici župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković donijeli su obiteljske kapelice pred kojima se mole u svojim kućama te ih je vlč. Jugović blagoslovio. Zatim je blagoslovio i novopostavljenu sliku Milosrdnog Isusa.Marija nas odgaja

Predsjedatelj slavlja ohrabrio je hodočasnike da žive svoju vjeru i ustraju u stalnoj težnji k vječnosti: „Došli smo ovdje da okupljeni oko Marije razmišljamo o vrijednosti pokore u našem životu. Ona nema vrijednost u materijalnom smislu, nego u duhovnom, u smislu zavrjeđivanja neba. Kršćanin koji je kršten ima obećanje da će baštiniti nebo. Ali put do vječnosti nije lako baštiniti, treba se pokazati vjerodostojnim, ustrajnim, odvažnim, dostojnim toga življenja. Stoga ovdje dok stojimo u drevnoj crkvi Marijina uznesenja, spominjući se dana kada je osnovano ovo hodočasničko mjesto, i svaki puta iznova jačamo se u njezinoj pomoći, zaštiti, obrani. Sklapajući ruke i prigibajući koljena činimo žrtvu i odričemo se svoje samodostatnosti, odričemo se svega što nas u našoj ljudskosti želi izdići iznad Boga, to je grije, oholost, bahatost. A mi, slušajući Mariju koja kaže: ‘Što god nam rekne učinite’, prigibamo koljena, zavirujemo u svoju savjest, Bogu zahvaljujemo i slavimo njegovo ime za sve ono što je dobro učinjeno njemu na slavi, nama za spasenje, ali isto tako, kajemo se za naše grijehe. Upravo u tome je veličina Marijine prisutnosti u našem životu. Ona je odgojiteljica, spasiteljica, ona koja svojim zagovornim molitvama donosi pred svoga Sina uzdahe živih i mrtvih kako bi u duše pokojnika i u našu životnu stvarnost udahnuo duh milosrđa“ kazao je predsjedatelj slavlja.Bog računa na nas

U nastavku propovijedi vlč. Jakovljević vjernicima je skrenuo pozornost na ustrajnost u koračanju za Isusom. „Upravo to milosrđe koje častimo prisutno je i živo u ovome svijetu. Časteći ga očitujemo jedinstvo s Marijom i s njezinim sinom, hodamo za njim. U tome hodu došli smo na ovo mjesto. Tu nas je dovela sloboda po kojoj nas Bog pozvala da idemo za njim, a mi smo potvrdili da se želimo odazvati tome pozivu. Poziv ‘Hodi za mnom’ dovodi nas do oltara da primimo vječno u sadašnjosti, tijelo Kristovo, živoga Krista koji nam svaki put iznova daje snagu i okrepu za umorne korake, opterećene bremenitostima života. Dok stojimo u ovom svetištu vjerujemo da je iznimno važna povezanost zemaljske i nebeske crkve. Naša duhovna stvarnost sastavljena je i od hoda ovom zemljom. A Marija nam pokazuje da na tome putu nismo sami. To nam se potvrđuje i svaki puta kada ova kapela zakorači u vaš dom, a s njom i Bog. Vrijeme koje provodite pred njom provodite u milosti neba. Zato braćo i sestre nemojmo na tom putu posustajati, premda nekad i zaplačemo nad onim što nas u životu snalazi, ali ni Bog koji je zaplakao u Getsemanskom vrtu nije odustao, vjerovao je da samo u ustrajnosti u Očevoj volji može donesti ljudima milost spasenja. Mislio je na nas i na našu grešnost, jer je znao da samo njegovim križem možemo zavrijediti spasenje. Na našem putu dao nam je Mariju za majku. Na tome putu mnoge su napasti i kušnje. I dok Bog naviješta radost spasenja mi to ne razumijemo, Krist svjesno to prihvaća, jer misli na nas. Neka nam Božja volja bude na prvom mjestu, a mi ono naše svakidašnje pokušajmo oblikovati u skladu s njom i produbljivati vjeru kako bi otkrili svoju ulogu u povijesti spasenja, jer da Bog ne računa na nas ne bi bili ovdje. On nas želi dotaknuti u našoj slabosti i pokazati nam da smo dostojni njegove prisutnosti. Sve što činimo neka bude Bogu na slavu a nama i bližnjima na spasenje“, zaključio je predsjedatelj.

Nakon svete mise hodočasnici su proveli poslijepodne u druženju s domaćinima u ljetnikovcu u dvorištu župne crkve. Običaj ovoga hodočasničkoga mjesta je da domaćini za svaku veću grupu pripreme ručak. Tako je bilo i ovoga puta.