Obljetnica mučeničke smrti vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić

Banja Luka/Presnače, (IKA/TABB) – Banjolučka biskupija obilježila je u utorak 12. svibnja 20. obljetnicu mučeničke smrti vlč. Filipa Lukende, župnika i čuvara svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa u banjolučkom naselju Presnače i redovnice milosrdnice sv. Vinka Paulskog s. Cecilije Grgić, katehistice u toj župi.
U župnoj crkvi u Presnačama misno slavlje predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica uz suslavlje desetak svećenika Banjolučke biskupije. Na misi su sudjelovale brojne milosrdnice iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske predvođene svojom vrhovnom poglavaricom Miroslavom Bradicom i njezinim Vrhovnim vijećem i provincijalkom provincije Majke Divne iz Sarajeva s. Terezijom Karača. Pridružile su im se, uz vjernike iz Presnača i drugih banjolučkih župa, i redovnice klanjateljice Krvi Kristove, služavke Malog Isusa, franjevke i misionarke ljubavi. Na obljetnicu pristigla su braća i sestre pokojne s. Cecilije, kao i njezina brojna rodbina, te brat pok. župnika Lukende.
Biskup Komarica u propovijedi između ostalog osvrnuo se na činjenicu da mučeništvo trajno prati Crkvu, kao što je bilo dio života i poslanja Isusa Krista, njezina utemeljitelja. Istaknuo je da “opraštanje, koje je Isus tako naglašeno, a onda i sam dosljedno ostvarivao u svome ponašanju – spada u samu srž kršćanskog ponašanja”. Podsjetio je da “temeljna, glavna Božja zapovijed, zapovijed ljubavi, vrijedi za međusobne odnose među ljudima, ne samo između brata i sestre, nego i u odnosu prema neprijatelju”. Pozvao je sve nazočne: “Budimo Bogu iskreno zahvalni i stavimo i ubuduće sve svoje pouzdanje u Njega! Preporučimo Njegovu milosrđu i ljubavi i duše njegovih, do svjedočke smrti vjernih mu sluge njegova svećenika Filipa i njegove službenice redovnice Cecilije, da i na njima ispuni svoje obećanje, zapisano u novozavjetnoj knjizi Otkrivenja: ‘Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vijenac – život’ (Otk 2, 10)”.
Nakon mise uslijedio je recital suautora mons. Ante Orlovca i milosrdnice s. Miroslave Ljevar posvećen s. Ceciliji i naslovljen “Netko me zove”. Recital su izvele s. Josipa Ćosić i s. Monika Martić, a glazbeno ga je uobličio Lado Jakovljević. Tim povodom tiskana je i istoimena knjižica spomenutih autora, koja je darovana svima nazočnima.
Biskup Komarica također je s članovima obitelji i rodbinom pokojne s. Cecilije otišao na grobove pokojnika gdje su se zajednički još jednom pomolili za župnika Lukendu i s. Ceciliju.

Dana 12. svibnja 1995. u noći između dva i četiri sata miniranjem je srušena župna crkva u Presnačama, a župni stan je spaljen. U njemu su tada izgorjeli župnik Lukenda i katehistica s. Cecilija. Na temelju njihovih posmrtnih ostataka pronađenih u prostoriji župnog ureda, liječnik patolog napisao je u svom nalazu: “Partes corporis humani in statione carbonificationis. Mors violenta. Homicidium” (Dijelovi ljudskog tijela pougljenjeni. Nasilna smrt. Ubojstvo.). Pokopani su dva dana kasnije, 14. svibnja, na katoličkom groblju “Sv. Marko” u Banjoj Luci.
Spomen na njih čuva se također u “Spomen sobi” župne kuće u Presnačama, mjestu njihova stradanja, mjestu molitve i sjećanja na “presnačke mučenike”. Pravosudna istraga o ubojstvu ni nakon dvadeset godina još uvijek nije dobila svoj epilog.