Duboševica, (IKA/TU) – Euharistijskim slavljem u crkvi Uznesenja BDM u Duboševici u nedjelju 1. kolovoza obilježena je 18. obljetnica ubojstva svećenika Ivana Grgića. Misu su predvodili banjolučki biskup Franjo Komarica, đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić te beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. U koncelebraciji su bili i domaći župnik Bojan Slaviček i župnici Baranjskog dekanata na čelu s dekanom Ivanom Petričevićem, župnik u Novom Beogradu i Surčinu preč. Marko Kljajić i župnik u Kragujevcu Stipo Vinojčić (oba rodom iz Duboševice), vlč. Slavo Grgić, svećenik koji svoju službu obavlja u Bihaću, a rođak je pokojnog Ivana Grgića te brojni ostali svećenici.
Na početku misnog slavlja sve je pozdravio nadbiskup Srakić, rekavši kako se svjedočanstvo pokojnoga svećenika Ive nikada ne smije zaboraviti te kako je mučeništvo ozbiljna i najuzvišenija stvar, a kršćanski mučenici oni koji su ljubili Krista.
“Ivan nije sumnjao u svoj poziv, obavljao ga je predano i zapečatio svojom krvlju. Neuništiva je istina da nas Bog voli. Molimo stoga za svećenička zvanja. Budimo solidarni svi zajedno, ali i s cijelim čovječanstvom. Pitamo se ima li ljudski život smisla, od čega ovisi vjernost, smisao. Život čovjeka ne ovisi o blagu i bogatstvu, bez obzira koliko ga ima. Život je smislen ako ga se živi znajući da naša vjera treba ići, teći kao rijeka prema Bogu. Živjeti treba u skladu s Božjim zapovijedima, a ne u laži i nepotizmu. Božji nauk je potreban i spasonosan, a Crkva, biskupi i svećenici moraju ga naučavati u svim uvjetima”, rekao je biskup Komarica u homiliji. Dragocjen si u očima mojim, vrijedan si i ja te ljubim… Izabrao je ovaj citat ne znajući da će mu sudbina dati takvu ulogu. Rat ga je zatekao u župi Gornja Ravska. Nije htio otići, bio je dragocjen pomoćnik svojim župljanima u svemu. Pohodio sam ga u nekoliko navrata, dočekao me je vedar, optimističan i rekao bi mi: “Nemam se koga bojati, nemam neprijatelja…” Uspio nas je jednom prilikom pohoditi, svi smo mu se obradovali, rekao sam mu da ostane nekoliko dana da se odmori. Molio me da ga pustim da se vrati. Moram ići, nedjelja je, trebam biti sa svojim župljanima, rekao je. Planirao je s humanitarnim konvojem otići u Hrvatsku obići svoje, svoju obitelj, a osobito dragu majku. Dana 6. studenoga 1992. vratio se u Ravsku, a u subotu u noći ga odvode i ubijaju s čak 50 metaka mržnje u tijelo i glavu, kazao je biskup Komarica, prisjećajući se kako je predvodio misu zadušnicu uz mrtvo tijelo vlč. Grgića, dok su lokalni mediji napadali, iznosili laži i podvale.
Misno slavlje pjevanjem je uzveličao zbor župe Uznesenja BDM. Nakon misnog slavlja vjernici su se okupili oko postavljenih bista. Bistu pape Ivana Pavla II. otkrio je i blagoslovio nadbiskup Srakić, a bistu ubijenog mučenika Ivana Grgića otkrio je biskup Komarica. Nakon svečanosti nadbiskupi, biskup i svi ostali gosti okupili su se na svečanom ručku kojega su pripremili župljani Duboševice.
Svećenik Ivan Grgić rođen je u Duboševici 1962. godine u obitelju Marka i Ane rođene Vinojčić kao drugo dijete. Roditelji su došli u Duboševicu iz kotorvaroškog kraja iz susjedne Bosne i Hercegovine i tamo započeli svoj zajednički život. Ivan Grgić je bio vjeroučenik ondašnjeg župnika Andrije Kramara, a u razgovoru sa svojim rođakom, biskupom Berislavom Grgićem, odlučio je nakon osnovne škole otići u sjemenište. Boravio je u Sjemeništu u Zadru, a zatim odlazi na studij u Sarajevo. Najradosniji dan svog života je doživio na Petrovo 1987. godine, kada je zaređen za svećenika. Na blagdan sv. Ane, majčin imendan, Ivo je služio svoju mladu misu u Duboševici. Svoje svećeničko djelovanje započinje u župi u Šimićima, a nakon toga odlazi u Banjolučku župu Pohoda BDM. U jesen godine 1988. dobiva župu u Ravskoj, također u Banjolučkoj biskupiji, da bodri i vodi narod kao vođa i služitelj – svećenik kod oltara. Ne ostavlja svoj narod ni u najtežim trenutcima kao što je rat te kao vođa naroda biva odveden u noć iz koje se nije vratio.