Požega, (IKA) – Svečanim euharistijskim slavljem koje je 15. studenoga biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s petnaestak svećenika predvodio u požeškoj crkvi Sv. Lovre proslavljena je svetkovina obljetnice njezine posvete. Kao i ranijih godina bila je to prigoda u kojoj su se vjernici spomenuli svih onih koji su s crkvom Sv. Lovre bili povezani tijekom njezinih osam stoljeća postojanja: isusovaca iz 17. i 18. stoljeća pokopanih u njezinoj kripti koji su osnovali požešku Gimnaziju i Akademiju, među kojima je i slavni Požežanin Antun Kanižlić, poglavara i pitomaca Požeške Kolegije i Orfanotrofija, kao i onih koji su poslije II. svjetskog rata ubijeni na svršetku “križnog puta” u Požegi, a čija tijela počivaju pokraj ulaza u crkvu. Ulazna procesija s poslužiteljima, đakonima, svećenicima i biskupom zaustavila se ispred ulaza u crkvu Sv. Lovre te je kratkim molitvenim činom iskazano poštovanje i zahvalnost za žrtvu i ljubav koju su spomenuti pokojnici ugradili u Crkvu i grad Požegu, preporučene su njihove duše Bogu živomu te ispred spomen križa upaljeni lampioni.
Biskup Škvorčević pozdravio je sve okupljene, napose učenike i profesore Gimnazije Požega, Katoličke gimnazije, Požeškog Kolegija te Osnovne škole Antuna Kanižlića. Pojasnio je narav slavlja, iznoseći podatke vezane uz crkvu Sv. Lovre, rekavši među ostalim kako je ona nakon tridesetogodišnjih istraživanja i drugih radova konačno bila uređena i na današnji dan 1998. godine posvećena, mjesec i pol dana nakon što je papa Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije, na Mariji Bistrici proglasio blaženim Alojzija Stepinca, čije su moći ugrađene u novi crkveni oltar. Pored toga, kazao je biskup, papa Ivan Pavao II. je tom prigodom potvrdio sv. Lovru za prvog zaštitnika Požeške biskupije a bl. Alojzije bio izabran za drugog zaštitnika crkve Sv. Lovre i biskupije. Tako u ovoj crkvi susrećemo na svoj način dragocjenu prisutnost svetog Utemeljitelja Požeške biskupije i bl. Alojzija Stepinca te onih koji su zaslužni za osnutak požeške mjesne Crkve a sve to povezano sa svima onima koje ova časna crkva pamti tijekom svojih osam stoljeća postojanja. Biskup je podsjetio na brojne osobe koje su počevši od 13. stoljeća unijele svoj duh, vjeru i ljubav u zdanje crkve, što je moguće čitati u snažnoj gotičkoj arhitekturi i vrijednim freskama (koje se trenutačno restauriraju), na kojima se prožima istočna i zapadna ikonografija vidljiva napose u liku Krista Pantokratora i “Majestas Domini” na svodu svetišta. Kratkim prisjećanjem na povijest od vladavine Osmanlija kada je crkva bila pretvorena u džamiju i skladište, do dolaska isusovaca u Požegu i osnivanje Gimnazije i Akademije, djelovanja Antuna Kanižlića koji je u suradnji s biskupom Thauzyem uvelike zaslužan za obnovu nakon Osmanlija, biskup je podsjetio na dugu i snažnu Božju prisutnost u Požegi po osobama na različite načine povezanima s crkvom Sv. Lovre.
Biskup je spomenuo kako je u središtu svake crkve žrtvenik na kojem se u svetoj misi prikazuje Isusovo žrtvovano tijelo i snagom Duha Svetoga ponazočuje ljubav kojom je pobijedio smrt te se vjernici po krštenju i pričesti s njime združuju i ugrađuju na njega kao živo kamenje, postaju hramom njegove prisutnosti u svijetu. Pozvao je nazočne da se obnove u toj svijesti i da je svjedoče u svojoj svakodnevici. Pri kraju mise okupljeni su izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj te uskliknuli geslom “Samo je Bog dostatan”. Potom je iz Matice umrlih pročitan zapis o smrti Antuna Kanižlića i ulomak iz njegove duhovne oporuke napisane devet dana prije smrti te je procesija svećenika i đakona na čelu s biskupom krenula u kriptu crkve Sv. Lovre gdje je na Kanižlićevu grobu slijedila molitva odrješenja.