Misno slavlje predvodio je i u osobito bliskoj propovijedi lik Bonifacija približio župnik sisačke župe Pohoda BDM Ivan Grbešić, a koji je i sam svojim magistarskim radom obranjenim u Rimu promicatelj djela tog skromnog moslavačkog postolara, koji potvrđuje da je svaki čovjek pozvan na svetost.

Vlč. Grbešić u slikovitosti svojih riječi rekao je kako je mali Ivan već dječačkim koracima pod plaštem Marije koja mu je bila zaštitnica, odgojiteljica i tješiteljica hodao u ovu prelijepu, uz rodnu Zbjegovaču, kapelicu Sv. Duha. No, za snježnih vijavica hodao je i na zornice u 9 kilometara udaljenu, Mariji posvećenu, baroknu crkvu Gospe Snježne u Kutini. Preminuo je kao redovnik Družbe Sinova Bezgrešne u 33. godini života i, eto, misa i euharistijsko slavlje njemu posvećeno i nakon prijelaza u vječnost potvrđuje da Marija otvara vrata nebeska.

Propovjednik je poručio kako strpljivošću kojom je živio Bonifacije svatko kršćanskim životom treba biti blizak Mariji i uz plamsaj vjere brinuti da se njezina svjetlost ne ugasi. U molitvi koju je brat Bonifacije uputio baš Mariji moli milost prave poslušnosti u služenju braći novacima, svetu revnost, molio je Mariju za sve kršćane, obraćenje grešnika, nevjernike.

U domaćinskoj zahvali za trenutke svečane mise o. Mariano Passerini posebno je spomenuo kako su u rimskoj bolnici gdje je Bonifacije služio svi bolesnici htjeli da baš on bude uz njihov krevet. Naglasio je kako ih okuplja i ovdje u svom prvom duhovom svetištu na Gojlu i ohrabruje za život.

Misnom slavlju na Gojlu Družba Sinova Bezgrešne iz Italije bila je zastupljena s bratom Ruggerom Valentinijem i o. Francom Sartorijem.