Zagreb, (IKA) – Molitvom za zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Franju Šepera na misnom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici na blagdan Svete Obitelji, 30. prosinca, komemorirana je 31. obljetnica smrti toga istaknutog i hrabrog zagrebačkog nadbiskupa iz vremena komunističkoga režima te svjetski poznatoga kardinala nakon Drugog vatikanskog sabora i pročelnika Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu.
Misno slavlje predvodio je dr. Adalbert Rebić, a na kraju misnoga slavlja rektor zagrebačke katedrale mr. Josip Kuhtić još je jednom podsjetio na obljetnicu smrti kardinala Šepera, koji je umro 30. prosinca 1981. godine u Rimu, kazavši da se Šeperov grob nalazi u zagrebačkoj katedrali iza glavnoga oltara, gdje su pokopani zagrebački nadbiskupi.
“Molimo za pokoj njegove plemenite duše”, pozvao je mr. Kuhtić nazočne vjernike koji su se u velikom broju okupili na večernju misu blagdana Svete obitelji.
Franjo Šeper rođen je 2. listopada 1905. godine u Osijeku. Sin je Alojzija i Marije rođ. Kelemen, koji su rodili četvero djece. Obitelj Šeper seli u Zagreb početkom 1910. Franjo polazi osnovnu školu na Kaptolu u Zagrebu (1912. – 1916.), a zatim u Zagrebu nastavlja gimnazijsko obrazovanje. Ulazi u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu 1924. No, već u studenom 1924. odlazi na studij u Rim (1924. – 1931.). Tamo je pitomac Germansko-ugarskog zavoda (1924. – 1930.). Tamo nalazi i Alojzija Stepinca koji je kratko prije njega također stigao u Rim. Pohađa predavanja na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Doktorat iz mudroslovlja postiže 1927. godine.
Svećenički red podijelio mu je nadbiskup Josip Palica 26. listopada 1930. u crkvi Sv. Petra Kanizijskog. Mladu je misu proslavio 1. studenoga 1930. u bazilici Sv. Pavla izvan zidina. Nakon svećeničkog ređenja, posljednju godinu studija preselio se u Hrvatski zavod Sv. Jeronima (1930. – 1931.). Doktorski ispit iz bogoslovlja polaže 30. lipnja 1931. te se vraća u domovinu.
Uz više vjeroučiteljskih i duhovničkih služba, nadbiskup Antun Bauer imenovao je Šepera 19. lipnja 1934. svojim tajnikom. Nakon Bauerove smrti, Šeper postaje Stepinčev tajnik (1937. – 1941.). Ravnatelj Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa bio je od rujna 1941. do kolovoza 1951. Službu ravnatelja obnaša u teškim ratnim i poratnim godinama. Zbog pritiska protunarodne i protuvjerske vlasti, ne želeći biti smetnja sređivanju odnosa između Crkve i državne vlasti, Šeper daje ostavku na službu ravnatelja, 16. srpnja 1951., pomoćnom biskupu dr. Franji Salis-Seewisu, koji je tada vršitelj dužnosti prvostolnog nadbiskupa. Salis ga razrješuje od službe 25. kolovoza 1951. Župom Krista Kralja u Trnju u Zagrebu upravlja od rujna 1951. do 1954. Zbog dušobrižnog rada u Trnju osuđen je na osam dana zatvorske kazne.
Dok je nadbiskup Stepinac još uvijek u kućnom zatočeništvu, papa Pijo XII. imenuje Šepera 22. srpnja 1954. naslovnim nadbiskupom filipopolskim u Traciji (Plovdiv u Bugarskoj) i supomoćnikom danim zagrebačkom nadbiskupu i zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici, dok Sveta Stolica drugačije ne odredi ili dok će prvostolni nadbiskup biti spriječen. Upravu Zagrebačke nadbiskupije preuzeo je od biskupa Salis-Seewisa na sjednici Prvostolnog kaptola 20. rujna 1954. Biskupski red podijelio mu je beogradski nadbiskup Josip Ujčić, 21. rujna 1954. u zagrebačkoj prvostolnici. Vidjevši da je Šeper prava osoba na čelu Zagrebačke nadbiskupije papa Pijo XII. imenovao ga je 1958. apostolskim upraviteljem Zagrebačke nadbiskupije “sada za tada”, tj. kada će biti ispražnjena nadbiskupska stolica.
Nakon smrti nadbiskupa, stožernika Alojzija Stepinca (10. veljače 1960.), Šeper postaje apostolski upravitelj Zagrebačkom nadbiskupijom na temelju papinske odluke iz 1958. Ubrzo nakon toga, 5. ožujka 1960., papa Ivan XXIII. imenuje Šepera zagrebačkim nadbiskupom. Novo je imenovanje nadbiskup predočio kanonicima 16. travnja 1960. i time preuzeo službu zagrebačkog nadbiskupa. Predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije (1961. – 1968.).
Bio je šesti nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije u razdoblju od 1960. do 1968./69. U tom je razdoblju pokoncilske obnove u Zagrebu pokrenuto mnoštvo različitih inicijativa i ustanova koje još i danas doprinose bogatstvu crkvenoga života, kao i zahtjevnom dijalogu između današnjega društva i Crkve.
Prije početka samog zasjedanja Drugoga vatikanskog sabora, Šeper je član Papinskog povjerenstva za sakramente za pripravu II. vatikanskog sabora (VIII. 1960. – 1962.) i Papinskoga središnjeg povjerenstva za pripravu II. vatikanskog sabora (VII. 1961. – 1962.). Šeper sudjeluje na sva četiri saborska zasjedanja. Na početku rada Sabora izabran je članom Povjerenstva za nauk vjere i ćudoređa. Također je savjetnik Povjerenstva za pregled Crkvenog zakonika (1964. – 1965.). Za vrijeme saborskog zasjedanja hodočasti u Svetu zemlju (1963.). Također za vrijeme zasjedanja imenovan je i pribrojen Kardinalskom zboru (1965.). Papa ga imenovao članom raznih zborova i tijela: Zbora za sakramente (imenovan 25.veljače 1965.), Saborskog zbora (imenovan 25. veljače 1965.) i Papinskog povjerenstva za provjeru Crkvenog zakonika (imenovan 19. lipnja 1965.). Naslovnu crkvu Sv. Petra i Pavla svečano je preuzeo 7. studenoga 1965. Kao kardinal, Šeper je živio i djelovao nekoliko godina u Zagrebu (1965. – 1969.), a onda se preselio u Vatikan.
Papa Pavao VI. imenovao ga je pročelnikom Zbora za nauk vjere 8. siječnja 1968. U Rim se preselio tek početkom 1969. godine i tada preuzeo službu predstojnika. U toj službi bio je potvrđen četiri puta.
Kao papin izaslanik Šeper je otvorio 1971. u zagrebačkoj prvostolnici VI. marijanski i XIII. mariološki međunarodni zbor, a u Mariji Bistrici ga je zaključio. Godine 1976. predvodi kao papin izaslanik velebno slavlje kod Gospe od Otoka u Solinu. U istom svojstvu predvodi velebno slavlje Branimirove godine u Ninu 2. rujna 1979. Osim toga, kao rimski kardinal predvodio je i druga velika domovinska slavlja: Križevci (1969.), Dubrovnik (1972.), Herceg Novi (1977.), Požega (1977.), Zadar (1977.), Zagreb (1981.). Šeper je slavio 25. obljetnicu biskupskog ređenja 1979., na čemu mu čestita papa Ivan Pavao II. pismom od 14. rujna 1979. Zlatnu misu slavio je 1980. Papa Ivan Pavao II. vlastoručno mu čestita zlatomisničku obljetnicu 8. listopada 1980.
Navršivši 75 godina života, Šeper podnosi ostavku na službu 2. listopada 1980. Papa Ivan Pavao II. ju prihvaća, ali ga ostavlja na službi do daljnjega. Konačno, prihvatio je ostavku 8. prosinca 1981. Umro je 30. prosinca 1981. u Rimu. Pokopan je 5. siječnja 1982. u zagrebačkoj prvostolnici.
Na 20. obljetnicu njegove smrti, održan je o njemu, u studenome 2001., u Zagrebu i Rimu međunarodni znanstveni skup, kojega je zbornik radova objavljen 2003. Na tom je skupu sudjelovao i njegov nasljednik na čelu Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger. Prigodom 25. obljetnice smrti priređen je niz događanja u Rimu i Zagrebu.