Kozici, 7. 11. 2001. (IKA) – Misu zadušnicu za kozičke mučenike u nedjelju 4. studenoga u selu Kozici, u župnoj crkvi Sv. Ilije proroka predvodio je provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu fra Žarko Maretić, a suslavilo je tridesetak svećenika, među kojima i dr. don Drago Šimundža, vikar za pastoral i delegat nadbiskupa Marina Barišića, fra Stanko Milanović te mons. don Pavao Banić. Don Niku Delića, don Marka Devčića, fra Dominika Šulenta, fra Franu Borića, Srećka Bušelića, Antu Kržanića, Božu Deura i Vjekoslava Morauca u noći 4. studenoga 1944. godine partizanske vlasti strijeljale su na groblju Sv. Ilije. Bez suda, optužbe, bez odvjetnika i mogućnosti obrane i žalbe, komunistički rukovoditelji osudili su osmoricu na smrt strijeljanjem, premda niti jedan od njih nije bio vojnik ili politički djelatnik.
Domaći župnik fra Milan Vrdoljak želio je dostojno obilježiti zemaljsko počivalište kostiju svoga predšasnika, koga su četnici zajedno sa 66 župljana ubili 29. kolovoza 1942. Tada su također ubili i don Ivana Čondića i don Josipa Bracanovića. Fra Milan je napravio grobnicu za fra Ladislava i na Veliki petak u noći 1971. zajedno s fra Ivanom Jukićem prenio posmrtne ostatke pokojnika u novu grobnicu. To je fra Milan mogao učiniti, jer su fra Ladislava i njegove župljane ubili četnici, a mučenike koje su strijeljali partizani nije se smjelo spominjati. No, župnik je noću iz groba digao kosti osmorice mučenika strijeljanih 1944. i čuvao ih nekoliko dana u svojoj župskoj kući. Pod okriljem iste noći Velikoga petka položio ih je uz kosti fra Ladislava. Tako su se sva devetorica mučenika našla u istom grobu. Kada su se svake godine slavile mise, na obljetnicu ubojstva fra Ladislava i njegovih župljana, nitko nije znao da su među njih ubrojena i osmorica Makarana, kasnije nazvana “Kozački mučenici”. Na 57. obljetnicu njihove mučeničke smrti 4. studenoga ove godine bio je prvi javni izraz sjećanja, molitve i zahvalnosti za njihovu prolivenu krv. Prema riječima fra Gabrijela Jurišića, sudionika komemoracije u Kozici, sve je učinjeno ne zato da bi se nekome osvetilo, ili koga mrzilo, jer današnji naraštaj vjernika i svećenika u Hrvatskoj ubojicama oprašta, ali mučenike ne zaboravlja, nego je na njih ponosan.