Rijeka, (IKA) – U utorak 28. lipnja navršilo se šesnaest godina od smrti riječko-senjskoga nadbiskupa i metropolita Antona Tamaruta. Tim povodom riječki nadbiskup i metropolit Devčić predvodio je misu zadušnicu u katedrali Sv. Vida.
Tim misnim slavljem ujedno je započela proslava blagdana sv. Petra i Pavla te se nadbiskup na početku osvrnuo na svetopisamski tekst toga dana i živote te dvojice apostola. Kazao je kako svojim životom “nisu zaslužili” biti apostoli, a osobito stijene na kojima će Isus sagraditi Crkvu. Petar je bio vrlo nestabilan i u najkritičnijim trenucima Isusova uhićenja tri puta je zatajio Krista. Kad bismo ljudski sudili, Petar ne bi bio izabran za apostola, ali ne kaže se uzalud u Bibliji: “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti!” (Iz 55, 6).
U nastavku je kazao kako je, ljudski gledano, Pavao još manje zaslužio biti apostol. Sve je poduzimao kako bi uništio Isusove sljedbenike. Organizirao je progone kršćana i na putu u Damask doživio obraćenje, rekao je nadbiskup. Ti čudesni putovi Gospodnji nas opominju kako trebamo postupati pred onima koji nas osuđuju ili su nas osuđivali. Bog može činiti čuda i nevjernike učiniti svojim suradnicima.
Govoreći o doprinosu Crkve svijetu, vjernike je uputio na tekstove iz 3. poglavlja Djela apostolskih u kojima Petar hromog diže na noge pojasnivši da to Crkva daje svijetu – duhovno hrome podiže na noge, osobito one koji su ostali bez nade i od kojih su svi okrenuli leđa. To Crkva neprestano čini. Ona vraća dostojanstvo, vjeru i nadu u vječni život.
Također, u toj dvojici apostola vidljivo je Božje milosrđe. Bog strpljivo čini čuda i zato kad počnemo očajavati zbog svojih grijeha i slabosti, trebamo imati na umu da Bog može čudo učiniti.
Osvrćući se na obljetnicu smrti nadbiskupa Tamaruta, nadbiskup je kazao kako nam njegova iznenadna smrt u svijest doziva Isusove riječi da “ne znamo ni dana ni časa” kada će nas Gospodin pozvati i tražiti “račun”. Nadbiskup Tamarut budno je pazio na čistoću srca i vjernost Bogu i vjerujemo da je spreman pristupio pred Gospodina. Bio je na čelu nadbiskupije u ratno vrijeme i kao dobar pastir bio uz ljude i hrabrio ih. Trebamo biti Bogu zahvalni što smo u tako teškim vremenima za pastira mjesne Crkve imali nadbiskupa Tamaruta. Njegovo srce krvarilo je s narodom i vjerujemo da je sada u Očevoj slavi, rekao je nadbiskup Devčić.
Po završetku misnoga slavlja svećenici i vjernici, predvođeni nadbiskupom Devčićem pomolili su se kod groba nadbiskupa Tamaruta koji se nalazi u riječkoj katedrali.