Sutomore, (IKA) – Nakon gotovo 60 godina u Sutomorama je, na poticaj mještana, ovogodišnja proslava sv. Antuna Padovanskog obilježena obnavljanjem blagoslova mora i djece na plaži. Blagoslovu, koji je počeo u 13. lipnja poslijepodnevnim satima, nazočio je veći broj mještana katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti s djecom koja su u rukama nosila cvijeće.
Okupljeni vjernici na početku su zajednički otpjevali pjesmu „Krist jednom stade na žalu”, a potom je upravitelj župe don Dejan Turza započeo obred blagoslova mora. Nakon izvještaja iz Knjige Postanka u kojem se Bog raduje i potvrđuje da je sve dobro stvoreno, čitan je Danijelov hvalospjev na koji je vjerni narod u obliku litanijskih zaziva odgovarao „Hvalite i uzvisujte ga dovijeka”. Uslijedilo je čitanje evanđeoskog ulomka u kojem Isus stišava jaku oluju.
U propovijedi Turza je istaknuo važnost stvorene stvarnosti te potrebu razvijanja ekološke svijesti, posebno u kontekstu odgoja novih generacija u tome duhu. Spomenuo je legendarnu zgodu iz života sv. Antuna kada je jednom prigodom otišao govoriti ribama, nakon što ga ljudi nisu htjeli slušati. Po završetku propovijedi i pjevanja litanija uslijedio je blagoslov mora i okupljene djece. Na kraju obreda uz prigodnu pjesmu bilo je ljubljenje relikvije sv. Antuna te je svaki sudionik dobio prigodnu spomen-sličicu.
Taj običaj su do sredine šezdesetih godina, prema sjećanju vjernika, njegovali tadašnji župnici – don Anto Marinović, don Jakob Lukšić, don Luka Janović i don Gracija Brajković. U Sutomorama je naime bio običaj da se djeca prije blagdana sv. Antuna ne puštaju na kupanje u more. Zato se na svečev blagdan blagoslovi i more da se ljudi sačuvaju od svakog zla – nesreće, zemljotresa, vatre, utapanja.
Posebna je bila radost jedne mještanke pravoslavne vjeroispovijesti koja je pokazujući metalnu figuricu sv. Antuna posvjedočila: „Slava sv. Antonu! Smatram da je vrijedno spomena kako je ova, mislim aluminijska figura, pronađena u zidu naše stare kamene kuće na obali koja je pretrpjela veliko oštećenje u zemljotresu 1979. godine. Tog jutra sam ustala i pripremala se za odlazak na Uskrs kod dragih prijatelja katolika. To je bila prava sreća jer nekoliko trenutaka nakon toga započeo je zemljotres. Kuća se počela urušavati, a veliki kameni nadprozornik obrušio se na moj krevet. Ja sam nekako uspjela sići niz drvene stepenice. Užas! Stara kuća nije se mogla sanirati već se morala rušiti. Stigli su bageri i počeli rušenje. Tone kamenja i otpada i možete zamisliti u svemu tome figurica od nekih 7 cm sv. Antona pronađena! Radost, pravo čudo kako su ga pronašli? Čuvao me 17 godina. Stajao u kamenom zidu pored mog kreveta i tog jutra me sačuvao i obranio. Slava mu! Na mjestu stare kuće nikla je divna velika kuća, stara je ipak imala dušu. Često je sanjam. A figura sv. Antona? A nju sam uzela sa sobom da me čuva i brani kao i toga jutra”.
Na kraju obreda nastavljeno je druženje uz poslastice koje je pripremila domaćica Tanja Nilović – alvu, makovnjaču, štrudlu s orasima, marelicama i višnjama. Stariji vjernici su prepričavali kako je to nekada bilo, radujući se s djecom i unucima što je obred obnovljen.

.