Dogodilo se to 28. veljače te je u dogovoru s Pastoralnim vijećem župnik don Ivica Pervan odlučio obnoviti tu procesiju upravo u godini kada župa proslavlja svoju 250. obljetnicu utemeljenja. Dogovoreno je i da se ubuduće u procesiji ide svake godine u subotu uz taj datum.

Veliki broj župljana okupio se u popodnevnim satima ispred župne crkve Svetog Spasa u Mokošici te su starim putem krenuli prema Petrovu Selu uz pjesmu i molitvu koju je predvodio župnik Pervan. Po dolasku pred crkvu Gospe od Zdravlja dvjestotinjak vjernika sudjelovalo je na misnom slavlju koje je predvodio župnik Pervan uz služenje đakona don Josipa Mudrog, a pjevanje je predvodio zbor mladih.

Idući u zavjetnoj procesiji vjernici su u jednom dijelu prolazili pored potoka u kojem nije bilo vode ali čije korito je popločano i uokvireno zidovima. Tom slikom se u propovijedi poslužio župnik Pervan primijetivši kako su ljudi usmjerili potok prema svojim potrebama te kako Gospodin usmjerava život vjernika uz pomoć svoje riječi i sakramenta.

Na vjernicima je da odluče hoće li to prihvatiti ili ne. Oslanjajući se na čitanje iz Knjige Sirahove u kojem se, uz ostalo, kaže: „Oči je svoje stavio u srca njihova“, župnik je vjernicima posvijestio da srce nije samo organ niti samo osjećaji nego i mjesto gdje čovjek bira između dobra i zla. Potaknuo je okupljene vjernike da njihova srca budu poput dječjih jer samo čistim srcem se može Boga gledati.

Zahvalio je vjernicima Petrova Sela što su primili Mokošane pristigle u toj procesiji te podsjetio kako je u vrijeme zbjega tu rođeno troje djece. Ohrabrio ih je da budu otvoreni životu, da se ne boje života jer su i u težim vremenima njihovi preci rađali i podizali djecu.

Na kraju ih je sve preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije i potaknuo da se u molitvama njoj obraćaju jer je ona majka koja čuje i uslišava svoju djecu.