Rim, (IKA) – Nužni su novi pristupi vodi, zakonodavnog, institucionalnog, političkog, ekonomskog, tehničkog i etičkog, a time i obrazovnog i kulturnog karaktera, utemeljeni na svijesti da problem voda zahtijeva dugoročnu viziju, istaknuo je Papin državni tajnik kardinal Pietro Parolin na otvorenju Svjetskog samita o vodi i klimi koji se održava u Rimu od 23. do 25. listopada.
Kardinal Parolin stavio je naglasak na povezanosti vode i klime te upravljanju zajedničkim vodnim bogatstvima. Kada govorimo o povezanosti između vode i klime, ne može se ne vidjeti da je problem vode kao „ograničavajućeg faktora” razvoja još više naglašen problemom klimatskih promjena, koji utječe na hidrogeološki ciklus i ne ovisi samo o prirodnim elementima, već i o štetnim čovjekovim djelovanjima koja mogu stvarati promjene i neravnoteže u tom istom ciklusu. Pomislimo samo, na primjer, na onečišćenje vodenih slojeva ili rijeka ili uništavanje šuma. Postoji, k tome, snažna povezanost između klimatskih promjena i katastrofa vezanih uz vodu: procjenjuje se da je oko 90% glavnih ekstremnih događaja u proteklih trideset godina povezano s vodom. U toj perspektivi pažljivo sveobuhvatno upravljanje vodnim bogatstvima jedan je od glavnih oruđa za jačanje otpornosti (rezilijentnosti) i prilagodbe klimatskim promjenama, rekao je kardinal Parolin.
Nadalje, voda može biti predmet sukoba i sporova (takozvani „ratovi za vodu” sve su češći), posebice tamo gdje postoje rijeke, jezera ili hidrografski bazeni koji se prostiru na teritoriju više zemalja. No, primjenom dalekovidne promjene perspektive, vodu se može promatrati kao element suradnje i dijaloga, prigodu za mir i solidarnost, kroz mudre i odgovorne političke ili tehnološke dogovore o sudioničkom upravljanju utemeljenom na dragocjenoj vrijednosti „dijeljenja”. Prekogranični vodni resursi, koje „dijeli” više država, nude prilike ili za natjecateljstvo i sukobe ili pak za suradnju i solidarnost, jer predstavljaju ključni čimbenik ekonomske stabilnosti svake države. Razvijaju se koncepti poput „hidro-solidarnosti” ili „hidro-diplomacije”. U drugoj polovici 20. stoljeća sklopljeno je više od dvije stotine sporazuma o vodi, koji često pokazuju kako prekogranična suradnja po pitanju vode predstavlja vrijedni primjer dugotrajne prevencije sukoba, s obzirom na to da su države koje imaju mehanizme suradnje na ovom području rijetko pribjegavale ratu, rekao je kardinal.
Nužni su novi pristupi vodi, zakonodavnog, institucionalnog, političkog, ekonomskog, tehničkog i etičkog, a time i obrazovnog i kulturnog karaktera, utemeljeni na svijesti da problem voda zahtijeva dugoročnu viziju, u perspektivi one cjelovite ekologije koju je tako lijepo opisao papa Franjo o enciklici Laudato si’. Potrebno je preuzeti na sebe obvezu da se pitanje „vode” uključi u sve rasprave o razvoju koje se odvijaju na globalnoj razini: u narednim će godinama biti potrebna nova ulaganja bilo zato da se poveća rezilijentnost i time smanji opasnost od prirodnih katastrofa bilo zato da se promiče stvarni cjeloviti ljudski razvoj; dobro je što su pristup vodi i cjelovito upravljanje vodenim bogatstvima ključni elementi u razmišljanjima o namjeni tih ulaganja, rekao je kardinal Parolin.
Potreba za utvrđivanjem inovativnih pristupa također zahtijeva nove oblike suradnje između javnog i privatnog sektora, nove modele partnerstva, u okviru racionalnog planiranja voda, gdje će se uzeti u obzir fenomeni poput klimatskih promjena, širenja i primanja informacija među stanovništvom, dugoročnu promjenu ponašanja i korištenja vode. U pozadini tih pristupa, prioritet treba dati zadovoljavanju potreba siromašnih za vodom kroz vodne politike za siromašne, kao i revitalizaciji lokalnog okružja promicanjem decentralizacije, odnosno supsidijarnosti, vrednujući znanja i iskustva stanovništva i lokalnih zajednica, rekao je kardinal Parolin na svjetskom samitu o vodi i klimi.