Kateheza br. 32 – Radost Božjih stvorenja zbog njegove providnosti
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 64,2-3.9.12-13
“Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu,
tebi se ispunja zavjet –
ti molitve uslišuješ.
Svaka pût dolazi tebi…
Oni što žive nakraj svijeta
boje se znamenja tvojih;
dveri jutra i večeri radošću napunjaš…
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću”.

1. Naše nas je putovanje kroz psalme časoslova dovelo do himna, koji nas osvaja u prvom redu očaravajućim proljetnim prizorom svog posljednjeg dijela (usp. Ps 64,10-14). Prizor je pun svježine, urešen bojama, protkan radosnim glasovima. Zapravo psalam 64. ima svoju širu strukturu koja je plod spleta dvaju različitih ključnih odrednica: na vidjelo, prije svega, izlazi povijesna tema opraštanja grijeha i prihvaćanja kod Boga (usp. rr. 2-5); potom se ističe kozmička tema Božjeg djelovanja na morima i bregovima (usp. rr. 6-9a); na kraju se razvija opis proljeća (usp. rr. 9b-14): u suncem obasjanoj i sušnoj panorami Bliskog Istoka, plodonosna kiša izraz je Gospodinove vjernosti stvorenju (usp. Ps 103,13-16). Za Bibliju stvaranje je sjedište ljudskog roda, a grijeh napadaj na red i savršenstvo svijeta. Obraćenje i oproštenje, stoga, ponovno svijetu daju cjelovitost i sklad.
2. U prvom dijelu psalma nalazimo se u hramu na Sionu. Ondje se slijeva narod sa svojim moralnim bijedama, da moli za oslobođenje od zla (usp. Ps 64,2-4a). Zadobivši oproštenje grijeha, vjernici se osjećaju kao Božji gosti, njemu bliski, spremni da budu pripušteni njegovu stolu i postanu dionici slavlja njegove svetosti (usp. rr. 4b-5). Gospodin koji se uzdiže u hramu predstavljen je zatim profilom slave i kozmičkog djelovanja. Doista, kaže se da je on “nada svih krajeva svijeta i mora dalekih”, da “učvršćuje bregove jakošću svojom… kroti huku mora, huku valova i buku naroda… oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih”, od krajnjeg istoka pa sve do zapada (rr. 6-9).
3. U tom slavljenju Boga Stvoritelja nalazimo prizor koji želimo istaknuti: Gospodin uspijeva savladati te utihnuti i buku morskih vodâ, koje su u Bibliji simbol kaosa, protivnog redu stvaranja (usp. Job 38,8-11). Na taj se način veliča Božja pobjeda ne samo nad ništavilom, već i nad zlom: zato se “huku mora” i “huku valova” pribraja i “buka naroda” (usp. Ps 64,8), to jest pobuna oholih.
Sveti Augustin to djelotvorno komentira: “More je slika sadašnjeg svijeta: pun gorke soli, udaran olujama, gdje ljudi sa svojim izopačenim i neurednim požudama postaju poput riba koje jedna drugu gutaju. Gledajte to zloćudno more, to gorko i okrutno more sa njegovim valovljem!… Ne vladajmo se tako, braćo, jer je Gospodin nada svih krajeva zemlje” (Izlaganje o psalmima, Rim 1990., str. 475).
Zaključak na koji nas psalam navodi je lak: Bog, koji satire kaos i zlo svijeta i povijesti, može pobijediti i oprostiti zloću i grijeh koje molitelj nosi u sebi i prikazuje u hramu, sa sigurnošću da će ga Bog očistiti.
4. U tom trenutku na scenu ulaze druge vode: vode života i plodnosti, koje u proljeće kvase zemlju i simboliziraju novi život vjernika kojem su grijesi oprošteni. Završne retke psalma (usp. Ps 64,10-14), kako se često ističe, krasi velika ljepota i značenje. Bog kišom natapa i napaja od suše i zimske hladnoće raspucalu zemlju. Gospodin je sličan nekom zemljoradniku (usp. Iv 15,1) koji svojim radom daje sjemenu da raste, a travu iskorjenjuje. Priprema tlo, navodnjava i izorava brazde, natapa svaki dio polja. Psalmist koristi deset glagola kako bi opisao taj predani Stvoriteljev rad na zemlji, koja je preobražena u neku vrstu živog stvorenja. Doista “svagdje klicanje, pjesma” (Ps 64,14). U tom su pogledu sugestivna i tri glagola vezana uz simbol odjeće: “Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom” (rr. 13-14). Riječ je o slici velike livade obasute blistavom bjelinom ovaca: brda se opasuju pâsom koji možda predstavljaju vinogradi, znak radovanja u njihovu proizvodu, vinu, koje “razvedruje srce čovječje” (Ps 103,15); doline se zaodijevaju plaštem pozlaćenim žitom. U retku 12 spominje se i kruna koja bi mogla upućivati na vijence koje su na blagdanskim gozbama na glave stavljali uzvanici (usp. Iz 28,1.5).
5. Sva stvorenja zajedno, gotovo kao u nekom ophodu, obraćaju se Gospodinu i Gospodaru, plešući i pjevajući, hvaleći i moleći. Još jednom priroda postaje rječiti znak božanskog djelovanja; ona je stranica otvorena svima, spremna objaviti poruku koju je u nju upisao Stvoritelj, jer “prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu” (Mudr 13,5; usp. Rim 1,20). Teološka kontemplacija i pjesnički izričaj u toj se lirskoj pjesmi stapaju i postaju klanjanje i hvala.
No intenzivniji susret, kojemu psalmist smjera cijelom svojom pjesmom, jest onaj koji ujedinjuje stvaranje i otkupljenje. Kao što Gospodin daje da se zemlja i proljeće iznova rađaju, tako Otkupitelj daje da se čovjek izdigne iz svoga grijeha. Stvorenje i povijest na taj su način pod providonosnim i spasenjskim pogledom Gospodina, koji savladava burne i razarajuće vode i daje vodu koja očišćuje, oplođuje i natapa. Gospodin, doista, “liječi one koji su srca skršena”, ali također “oblacima pokriva nebesa i zemlji kišu sprema, daje da po bregovima raste trava” (Ps 146,3.8).
Psalam, tako, postaje pjesma božanskoj milosti. Sveti Augustin je ponovno taj koji, komentirajući naš psalam, podsjeća na taj transcendentni i jedinstveni dar: “Gospodin Bog ti govori u srcu: ja sam tvoje bogatstvo. Ne mari za ono što obećava svijet, već za ono što obećava Stvoritelj svijeta! Budi pozoran na ono što ti Bog obećava, ako budeš ispunjavao pravednost; i prezri ono što ti obećava čovjek da te udalji od pravednosti. Ne mari, dakle, za ono što ti svijet obećava! Promatraj radije ono što ti obećava Stvoritelj svijeta” (nav. dj., str. 481).

Napomena: Budući da je na savjet liječnika Papa iz zdravstvenih razloga otkazao sve nastupe idućih dana, nije mogao osobno čitati katehezu te je današnja opća audijencija održana prema izvanrednom rasporedu. Najprije je pripremljena Papina kateheza pročitana na različitim jezicima u dvorani Pavla VI., a potom su se vjernici okupili na Trgu Sv. Petra gdje im je Papa s prozora svoje radne sobe udijelio apostolski blagoslov.