Draga braćo i sestre!
“Sada govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim…!”
Ovim Gospodinovim pozivom iz prvog čitanja Pepelnice, započima četrdesetdnevni put Crkve prema Vazmenim, spasenjskim događajima, prema veleblagdanu i veleslavlju Uskrsa, koji je središte naše vjere.

1.“Obratite se i vjerujte evanđelju!” To je uvijek novi i svježi poziv koga Crkva i na ovogodišnjem korizmenom putu želi čuti od Gospodina, želi mu se odazvati i iskreno se potruditi da ga posluša i oživotvori.., i to po milosti istoga svoga Gospodina, koji u njoj nastavlja spašavati sve ljude i narode, vremena i vjekove.
Korizma je veliko i sveto milosno vrijeme, ponajprije za nas koji se zovemo Kristovima – kršćanima, koji smo se zaputili za Njim, koji smo mu povjerovali i vjerujemo da on ima prave “ključeve” istine i blagostanja, života i smrti, za sve i za vazda.
Korizma je “jako” vrijeme koje je “pogodno za obraćenje i ponovno pronalaženje punoga zajedništva s Njim, putem tješnjeg sudjelovanja u otajstvu njegove smrti i uskrsnuća”, kaže Sveti Otac u ovogodišnjoj korizmenoj poruci. Zato je korizma vrijeme molitve i pokore, opraštanja i pomirenja, svete ispovijedi i nadasve dobrih djela.., vrijeme istinitoga obraćenja.
Korizma je posebno pogodno vrijeme da zajedno sa Gospodinom poniremo u same sebe, u svoj život u obitelji, u Crkvi i Domovini. Korizma je vrijeme da s Njime provjerimo svoje mjesto i svoju odgovornost u društvu, u svijetu i okolnostima u kojima živimo. Korizma je posebna prigoda da bolje prepoznamo “znakove vremena”, po kojima nas On zove da mu se obratimo, da istinitije i životnije povjerujemo i živimo po evanđelju, koje je Riječ “Života u izobilju”, pa da onda aktivno sudjelujemo u izgradnji boljega i sretnijega svijeta.

2. Ovo nam naše vrijeme i događaji sve izazovnije postavljaju pitanja o smislu i vrijednosti života, kad se na mnogim razinama zanemaruje i relativizira važnost povezanosti života i svijeta s Bogom, ili se čak ta povezanost sve izričitije odbacuje (GS. 19). Sve se više zamračuju i osporavaju bitne istine ljudske osobe, njihovo životno izvorište i usmjerenost na Boga, pa se tako dostojanstvu osobe i naroda, suživotu i ljubavi, praštanju i pomirenju, pravednosti i poštenju oduzima sigurna i trajna moralna uporišna točka. Tako se dovode u pitanje i mnoge druge temeljne, naravne ljudske vrednote i svetinje, kao što je vrijednost i svetost obitelji i nacije, domovine i države. Tako se ugrožavaju mnoga ljudska prava koja su opće dobro pojedinca i naroda: pravo na dostojanstven život i rad, na odgoj i na slobodu mišljenja, na sudjelovanje u javnom životu, na vjersku slobodu… “Događa se da gospodarstvo, politika i mediji sve manje služe i promiču opće dobro, a sve više gledaju, služe i promiču interese svojih skupina ili stranaka, svojih ideologija i profita. Treba li se pribojavati da se čovječanstvo nalazi na putu bez povratka prema umanjenju uloge i vrijednosti čovjeka kao osobe?” Ovo naše vrijeme zaista traži od svih kršćana ozbiljnu odgovornost i aktivnu zauzetost, sve do žrtve i križa, opominje nas i poziva sveta Korizma. Bez toga nema uskrsnuća.

3. Korizma nas poziva da se pred svim tim izazovima najprije čvrsto oslonimo na Riječ Božju. Kroz pet tjedana nudi nam Crkva obilnu svakodnevnu, a naročito nedjeljnu liturgijsku Biblijsku čitanku.
– Bog nam i danas snažno poručuje svojom Riječju, da On svoj narod izvodi iz ropstva, objavljuje mu svoje Ime i nudi Savez, vodi svoj narod preko “pustinje i rijeke” i uvodi ga u slobodu, u “novu zemlju”. “Evo sve činim novo, već nastaje. Zar ne opažate?” (prva čitanja)
– Jedino je s Kristom i danas moguće prepoznati đavla, razotkriti njegove ponude kruha, slave i vlasti, prepoznati njegove izazove i djela, nadvladati ga i otjerati. Krist nam otkriva sve bogatstvo slave koje je Otac pripravio ljudima. Krist nas strpljivo poziva na obraćenje, “ne sječe nas”, da bismo donijeli dobra roda. On i danas dovodi Ocu sve odlutale, odbjegle, izgubljene. U Njemu imamo uvijek pravu životnu priliku “doći k sebi” i vratiti se Ocu, ući i sjesti za očev stol. Krist razumije “ženu grješnicu” i svakoga grješnika, i onda kad ga svi osuđuju, odbacuju i “kamenuju”. “Ni ja te neću osuditi, idi i ne griješi više!” (evanđelja)
– Riječ Božja nam je “blizu, u ustima i u srcu, da ustima ispovijedamo i srcem vjerujemo”. Da “ne živimo kao neprijatelji križa Kristova, da nam svršetak ne bude propast, bog trbuh a slava u sramoti, jer mislimo zemaljski.” Riječ nas poziva “da ne budemo i ne živimo u neznanju… Ako mislimo da stojimo, da dobro pazimo da ne padnemo… U Kristu smo novi stvor. Sve je od Boga, pomirimo se s Bogom… Neka nas Krist zahvati da bismo mogli dohvatiti cilj, nagradu višnjega poziva u Kristu Isusu. (druga čitanja)

4. Neka nas Krist zahvati! Pozivam sve naše župe na čelu sa župnicima da se, ondje gdje je to ikako moguće, kroz ovu korizmu župljani okupljaju u manje “žive krugove” oko Riječi Božje, da se Riječ uči slušati, o Riječi razmatrati i razgovarati, moliti i u djelo provoditi. Riječ Božja je najbolji odgojitelj. Vjerujem da bi tako nedjeljna liturgija, sve više postajala živo srce mjesne Crkve i da bi Riječ Božja nadahnula mnoge druge žive vjerničke inicijative: molitvene i liturgijske, karitativne i socijalne, obiteljske i društvene. Tada bi župa mogla odgovoriti svojoj temeljnoj zadaći: “da uvodi svoje vjernike u osobno i zajedničko iskustvo kršćanske vjere i u živo djelovanje iz vjere.” Upravo smo to uzeli kao svoj opći biskupijski program “poslije jubileja”.
Naše župe bi trebale sve više postajati mjesta zajedništva, sudjelovanja, svjedočenja i poslanja svih vjernika. Presudno je pitanje svake župe kako se vjera živi baš u toj mjesnoj Crkvi, kako vjera zahvaća i oblikuje cijeloga čovjeka, njegovu spoznajnu i prosudbenu, osobnu i društvenu, djelatnu i svjedočku, pa onda i slavljeničku razinu. U svakoj je župi važna suradnja, angažiranje i aktiviranje svih vjernika, najprije odraslih, posebno roditelja, pa potom mladih i djece, redovničkih zajednica, duhovnih pokreta i udruga.., da bi se sve slilo u “oduševljeno” nedjeljno liturgijsko slavlje, koje je uvir i izvor svekolikoga vjerničkoga života. U župi je dakle potrebno trajno i ustrajno razvijati taj duh zajedništva, svijest misijskog poslanja i naročito potrebu karitativnog i socijalnog djelovanja.

5. Na tom je putu od velike važnosti dinamično djelovanje Župnoga pastoralnoga vijeća ili Župnoga ekonomskog vijeća, koje bi trebalo zakonito uspostaviti u svakoj župi. Upravo bi članovi tih Vijeća trebali biti tako evangelizirani i osposobljavani da bi, u suradnji sa župnikom, mogli biti pastoralna inicijativa i koordinacija (svega) vjerničkog života unutar župe. Oni bi trebali biti i most suradnje sa svim humanim, karitativnim i socijalnim, kulturnim i svim drugim dobrim inicijativama koje bi dolazile sa bilo koje strane. Nije dakle dovoljno samo nominalno uspostaviti župna vijeća, udruge, bratovštine ili pokrete, nego ih treba izgrađivati i integrirati u život župe i vjernički ih osposobiti kako bi mogli svjesno i aktivno živjeti i djelovati u Crkvi i u javnom životu u sredine u kojoj žive.

Kako sam već najavio, kroz ovu Korizmu ću pohoditi sve dekanate i susresti se sa župnicima i članovima župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća.
Predlažemo da to bude za:
Dekanat Tisno, nedjelja 4. ožujka.
Šibenik, petak, 9. ožujka. Knin, nedjelja, 11. ožujka.
Ražine, subota, 17. ožujka. Drniš, nedjelja, 18. ožujka.
Rogoznica, subota, 24. ožujka. Skradin, nedjelja 25. ožujka.
Vodice, petak, 30. ožujka. Unešić, 1. travnja.
Molim sve dekane da se župnicima dogovore gdje i u koji sat (ili možda u neki drugi dan) će biti susret i o tome me na vrijeme izvijeste.

Svim vjernicima, redovnicama i redovnicima, svećenicima i župnicima želim duhovno bogatu Korizmu, da bismo sa obnovljenom vjernošću i novom odgovornošću mogli slaviti sveta Vazmena otajstva, a naročito blagdan Uskrsa. Neka nas na korizmenom putu prati Gospa, naša dobra mati.

Ante Ivas, biskup