Split, (IKA) – U sklopu 33. redovničkih dana pod geslom pape Franje „Obrazovanje je oblik evangelizacije”, a pod nazivom „Odgojno-obrazovno poslanje – Konstitutivna stvarnost redovničke karizme” koje započelo u petak 22. rujna u organizaciji Hrvatske redovničke konferencije u franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja na Dobrome u Splitu prof. dr. Ivan Prskalo, redoviti profesor na kolegijima Kineziologija i Kineziološka metodika i dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održao je pred više od stotinu redovnica i redovnika predavanje Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost.
U predavanju je dr. Prskalo istaknuo značaj odgoja i obrazovanja, njihovu nedjeljivost, paradigmatske okvire te neprimjerenost odnosa prema toj društvenoj djelatnosti u našoj, posebice političkoj stvarnosti. U predavanju je doveo u vezu odgoj i obrazovanje i religioznost s posebnim osvrtom na kineziološku edukaciju. Naglasio je odgovornost obitelji za odgoj i obrazovanje djece te pokušaje nametanja svjetonazora koji najvećem broju građana Hrvatske ne odgovara. „Vjera ne treba ostajati iza vrata doma, crkve, a svakako izvan škole i vojarne. Slabljenje, marginaliziranje i degradiranje obitelji nužno nameće eroziju svih odgojnih vrijednosti, što je plodno tlo za anti vrijednosti”, kazao je dr. Prskalo, te postavio pitanje: „Hoće li trebati 40 godina do ‘obećane zemlje’ gdje će škola postati mjesto dijaloga između tehničke i humanističke kulture te znanstvenog i religijskog mišljenja?” Kazao je kako je to put k društvu istinskog znanja, a ne znanja usmjerenog samo nepravednom bogaćenju i lihvarstvu, te kako ne treba od nastave vjeronauka očekivati sve.
„Pošten” odnos prema svojoj religioznosti, kao neotuđivom ljudskom pravu učenik treba dobiti na svim predmetima. Ne smije se dopustiti da osobni svjetonazor učitelja stvara konflikt kod učenika jer u školi konflikta ne smije biti. Poštovanje drugoga i drukčijeg ne smije biti „plaćeno” potiskivanjem svoga jer postoji vrlo visoka opasnost prihvaćanje antikulture, koja je u većini slučajeva margina, umjesto kulture koja je dominantna, a temelj naših kulturnih vrijednosti su kršćanske vrijednosti. Očekujući tranziciju k boljem od ideologije kojoj Bog nije odgovarao i koja ga je pošto-poto pokušavala istisnuti iz života, pa i iz škole, danas Božja riječ ne prati nepravedno bogatstvo, lihvu, nemilosrdno otpuštanje radnika, jednostavno otuđenje od života. Svakih nekoliko godina pojavi se ideja getoiziranja vjeronauka (čitaj vjernika) u crkve uz istodobno diskretno inzistiranje na marginalizaciji tzv. odgojnih predmeta (kultura), kao da u školi može biti mjesto za one predmete koji nisu odgojni.” Govoreći zatim o kineziologiji prof. Prskalo je naglasio kako je to relativno mlada znanost, a u svojoj i jezičnoj i suštinskoj osnovi ima pokret, predmet interesa znanstvenika paralelno s razvojem znanosti, mnogo prije od njenog današnjeg naziva, kojeg je još Aristotel (1985) poistovjetio sa životom. A Starosta (2001) godine ističe kretanje kao biološku potrebu svakog živog organizma, potrebu napora usmjerenog tjelesnom zdravlju te alternativu povećanje broja kineziološki nesposobnih ljudi, rezultat zaborava bioloških potreba u suvremenoj civilizaciji. „Danas, temeljem niza definicija ove znanosti može se prihvatiti značenje pojma kineziologije kao interdisciplinarne i multidisciplinarne znanosti u čijem je žarištu interesa zakonitost učinkovitosti pokreta, opće i posebne zakonitosti procesa vježbanja i kretanja te posljedice tih procesa na čovjeka u najširem smislu riječi”, rekao je Prskalo i dodao kako kineziološka edukacija ima najveći utjecaj na cjelokupnu populaciju, jer je sveobuhvatna te prati ljudsko biće tijekom cijelog perioda odgoja i obrazovanja. „Religioznost kao krepost veže se za čovjeka, a počinje se formirati u obitelji, nastavlja uz nastavu vjeronauka te ukupan utjecaj koji odgojno-obrazovni sustav ima na dijete. Značajan i atraktivan dio tog sustava je i kineziološka edukacija. Atraktivan zbog toga što je pored tehnološkog napretka i pritiska video igara ovaj predmet još uvijek mnogim učenicima najdraži, zadovoljavajući potrebe za kretanjem, a učenici se vrlo lako poistovjećuju s nastavnicima tjelesne i zdravstvene kulture. Ona može pomoći u izgradnji karaktera, a kad se na takvo plodno tlo ugrade kršćanske vrijednosti, onda to dobiva višestruki značaj. Naime, jedna od značajki molitve je odnos Boga i čovjeka i to najčešće u osami svoje duše i srca, netko će tvrditi da tako najlakše doživi Boga i da mu se najviše približi. Što je s usamljenim trkaćem koji u svakom pogledu na čudesni svijet oko sebe, na neoskvrnutu prirodu, planinske vrhove mora vidjeti Božji trag, jer nešto tako savršeno ne može nastati od nesavršenog. Odnos prema drugima vrlo često je rezultat kršćanskog morala”. Na kraju predavanja dr. Prskalo kazao je da ciljevi kineziološke edukacije nisu u suprotnosti s kršćanskom religioznošću. „Postoji niz dodirnih točki koji povezuju krepost religioznosti s vrijednostima usmjerenim stvaranje navike svakodnevnog vježbanja i vrijednostima na koje kineziološka aktivnost utječe”, zaključio je.