Istina je prava novost.

Obred Muke Gospodnje na Veliki petak u požeškoj katedrali

Isus je upravo osamom kao najvećom patnjom sišao u ponor naše izgubljenosti, te mi više nismo sami u svojim napuštenostima, bolesti i siromaštvu niti u trenutku svoje smrti, nego je s nama ljubav s križa i njezina pobjeda, rekao je biskup Škvorčević u homiliji

Požega, (IKA) – U požeškoj katedrali obred Muke Gospodnje na Veliki petak, 28. ožujka predvodio je biskup Antun Škvorčević. Potresni izvještaj Isusove muke iz zapisa sv. Ivana evanđelista svečano su otpjevali članovi katedralnog zbora. Biskup je potom u homiliji predložio brojnim vjernicima da se približe veličini i dubini Isusove patnje promatrajući osobe koje su ga okruživale u trenutku osude, uhićenja, križnog puta, razapinjanja na križ i smrti. Istaknuo je kako mu zacijelo najtežu muku nije zadavala fizička patnja, nego posvemašnja osama koja se očitovala u protivljenju zločinaca, izdaji jednog učenika, bezbrižnom spavanju drugih učenika u trenutku uhićenja, njihova bijega i Petrove zataje tijekom sudskog postupka i nepravedne osude te konačno u samoj napuštenosti od Boga koju je Isus izrazio krikom: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio”.
Biskup je opisao dramatičnost tog nutarnjeg Isusova stanja, navodeći riječi jednostavnog sakristana u filmu “Zimska svjetla” velikog redatelja Igmara Bergmana, gdje on pastora u krizi vjere podsjeća: “Gospodine pastore, mislite na Getsemani, mislite na razapinjanje. Ondje su svi učenici pozaspali, nisu ništa razumjeli te je on ostao sam. Tako i na križu. Trpljenje je postalo najveće kad je shvatio da nitko ništa nije shvatio. To još nije bilo najgore, gospodine pastore. Kad je bio prikovan na križ i ondje shrvan trpljenjem viknuo ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio’, Krist je bio obuzet velikom sumnjom prije trenutka svoje smrti. Bila je to najokrutnija od svih patnji, želim reći – Božja šutnja”. Biskup je kazao da je Isus upravo osamom kao najvećom patnjom sišao u ponor naše izgubljenosti, te mi više nismo sami u svojim napuštenostima, bolesti i siromaštvu niti u trenutku svoje smrti, nego je s nama ljubav s križa i njezina pobjeda. Pozvao je vjernike da se u ljubljenju križa pridruže osjećajimaMarije i Ivana ljubljenog učenika koje je Isus s križa povjerio jedno drugome, da se u zajedništvu sa svojim pređima poklone Onome koji je i danas jedina hrvatska nada i cijeloga čovječanstva.