Istina je prava novost.

Obred upisa izabranika za sakramente kršćanske inicijacije u požeškoj katedrali

Biskup Škvorčević čestitao je kandidatima na opredjeljenju za Isusa Krista, što žele da on po krštenju uđe u njihove sudbine

Požega, (IKA) – Na prvu korizmenu subotu, 13. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević predsjedao je u požeškoj katedrali slavlju obreda izbora ili upisa imena među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije. Na obredu je sudjelovalo dvadesetak odraslih osoba koji se nalaze u neposrednoj pripravi za krštenje, zajedno sa svojim kumovima i svećenicima. Biskup je na početku pozdravio sve nazočne, te je kandidatima protumačio zašto ovaj obred slave u katedrali. Istaknuo je da oni krštenjem ulaze u najdublje životno zajedništvo s Isusom Kristom, s njegovim djelom otkupljenja, da to nije privatni čin, nego se događa služenjem mjesne Crkve u kojoj i po kojoj postaju članovima jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Izrazio je uvjerenje da su u ovom trenutku srcem pravo raspoloženi, u nadi da će tako ostati tijekom cijelog razdoblja priprave, i da su iskreni u svojoj želji za krštenjem.
U homiliji biskup je kandidatima najprije čestitao na odluci da se krste i da uđu u zajedništvo Crkve. Potom ih je podsjetio na neke temeljne sastavnice ljudskog postojanja. To je ponajprije izazovna činjenica da postojimo, jer “moglo se dogoditi da nas ne bude”. Zatim činjenica “da mi ljudi nismo dovršena bića, nismo u punini ostvareni”. “Otkud znamo da je tako”, upitao je biskup i odgovorio “da nam o tom svjedoče čežnje upisane u svakog od nas za višim, većim i drugačijim životom, i da te čežnje nismo probudili mi sami, nego su one trag Božji u nama”. “Crkva iz Božje objave i svoga tisućljetnog iskustva naviješta da toga drugačijeg čovjeka za kojim se propinjemo može u nama ostvariti samo Bog koji nas je pozvao u život”, rekao je biskup. Istaknuo je da “Bog nije neka ideja, nego u osobi Isusa Krista ima konkretno lice i ime”.
Govoreći o različitim pristupima čovjeku, biskup je spomenuo da postoje različite antropologije, od materijalističke do tzv. gender ideologije. Izrazio je uvjerenje da su se kandidati za krštenje u dosadašnjoj pripravi upoznali s kršćanskom antropologijom po kojoj čovjek nije slučaj, nego stvorenje koje je smislila Božja ljubav, jedinstvena i neponovljiva osoba, obdarena slobodom, kao muško i žensko u koje je utisnut Božji naum bračnog zajedništva u ljubavi iz koje se rađa potomstvo. Istaknuo je da je prvo i najvažnije pitanje koje si kandidati za krštenje moraju postaviti i na koje trebaju odgovoriti žele li oblikovati svoje ljudsko postojanje u skladu s kršćanskom antropologijom. “Ako ne želite živjeti čovjeka po Isusovu modelu, onda nemojte ići na krštenje, jer bi to bila farsa”, rekao je biskup.
Na temelju evanđeoskog izvještaja o Isusovu napastovanju u pustinji biskup je protumačio pripravnicima za krštenje “da je čovjek ranjeno biće i da našoj slobodi prilazi Zli koji nas navlači na zlo, napastuje”. Rekao je da Zli u Isusovu napastovanju u pustinji prikazuje bogatstvo, slavu i moć kao put čovjekova punog ostvarenja, što je Isus odbio kao zasjedu i prevaru. Biskup je spomenuo kako govor o đavlu i o zlu treba uzeti ozbiljno. Pojasnio je da “zlo nije tek neka negativna sila, nego je ono uosobljena stvarnost, jer nam pristupa vrlo inteligentno, nagovara nas i uvjerava u poželjnost zla. Ali kad ga učinimo, iz iskustva uvidimo kako smo krivo postupili i osjećamo se prevareni”. Kako pobijediti to stanje u kojem se nalazimo, zapitao je biskup, i ustvrdio “da to ne možemo učiniti vlastitim snagama, jer smo bića ranjena zlom”. “Bitku sa zlom možemo dobiti samo u povezanosti s Onim koji je pobijedio Zloga, zlo i smrt, a to je Isus Krist, i mi jedino s njime možemo biti pobjednici”, zaključio je biskup. Pozvao je kandidate za krštenje da provjere u kolikoj su mjeri žrtve zla i sebičnosti, zarobljenici negativnosti u svojoj savjesti. Potaknuo ih je da se u pripravi za krštenje pročišćavaju snagom vjere, molitve, pokore i drugim dobrim djelima, sve više otvaraju Isusu Kristu, koji je pobijedio zlo i smrt, i već dvije tisuće godina okuplja ljude u zajedništvo koje se zove Crkva, “po čijem služenju postajemo dionicima njegove pobjede nad smrću”.
Biskup im je čestitao na opredjeljenju za Isusa Krista, što žele da on po krštenju uđe u njihove sudbine. Pozvao ih je da slijede sve one korake koje predviđa korizmeni katekumenski put i na koje ih pozivaju svećenici u pripravi za sveto krštenje.
Završavajući homiliju biskup je rekao pripravnicima da se oni ovim obredom upisuju među kandidate Požeške biskupije za primanje krštenja u noći vazmenog bdjenja, ali i da Bog ovu njihovu odluka upisuje u svoje srce, i da ih on želi upamtiti kao ljude koji s njime žele graditi svoj život. Potaknuo ih je da tom opredjeljenju za Boga uvijek ostanu vjerni.