Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u subotu prije prve korizmene nedjelje, 4. ožujka, u požeškoj katedrali obred izbora ili upisa imena među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije. Obredu je pristupilo dvadeset i četvero kandidata iz četrnaest župa Požeške biskupije. S njima su bili njihovi župnici i kumovi. Biskup je pozdravio svećenike, kumove i katekumene, protumačio eklezijalnu dimenziju sakramenata kršćanske inicijacije, istaknuvši znakovitost upisa imena u katedrali, središnjoj biskupijskoj crkvi pred dijecezanskim biskupom. Pozvao je katekumene da se u srcu pravo vjernički raspolože te ovaj obred bude očitovanje njihove iskrenosti pred Bogom s obzirom na njihovu želju da po krštenju uđu u najdublje zajedništvo s Isusom Kristom i njegovom Crkvom.
U homiliji biskup je najprije upitao pripravnike za krštenje jesu li si odgovorili na pitanje što zapravo hoće od života, rekavši – ako to još nisu učinili – da požure, jer se izlažu opasnosti da im život prođe, a da ne znaju zašto su živjeli. Osvrnuvši se na naviještena čitanja, rekao je da ona govore o nekim temeljnim pitanjima, među kojima je sama činjenica da postojimo. Rekao je katekumenima kako za to nije zaslužan nitko od njih, nego u određenoj mjeri njihovi roditelji, a konačno je njihov život dar Božji koji ih je stvorio kao jedinstvene i neponovljive osobe. Možemo izvanjski, u licu, biti slični svojim roditeljima ili rođacima, ali po dubini našeg bića, koju nazivamo osoba, svatko od nas je jedinstveni i neponovljivi original. Jeste li se već zadivili i iznenadili što postojite, upitao je biskup nazočne i pozvao ih da potiho odgovore: “Bože, hvala Ti što postojim”.
Potom je dodao kako „mi nismo izgubljeni pojedinci u svemiru, zrno prašine koje ništa ne znači, jer nas je smislila Božja ljubav koja je pokrenula svjetove”. Rekao je da je ljubav ključ postojanja života te je „svaki od nas silno vrijedan u Božjim očima”. Još je dodao kako je osoba povezana sa slobodom. Dok je Božja sloboda apsolutna, ljudska je stavljena pred mogućnost izbora dobra i zla. Susrećemo se s preteškim pitanjem, ustvrdio je biskup, otkud zlo u svijetu, na koje znanost nema odgovora, ali ga nalazimo u Božjoj objavi. Čovjek je u prapočecima svoju slobodu upotrijebio protiv života, protiv sebe i Boga te je postao biće na smrt ranjeno.
Na temelju evanđeoskog ulomka o Isusovoj kušnji u pustinji, rekao je kako Zli pristupa Isusu sugerirajući mu da je u kruhu smisao njegova života, da se to isto događa i svakome od nas. Biskup je podsjetio nazočne na istinu da čovjek može imati pun želudac, obilovati materijalnim dobrima, a da na koncu ostane nesretno i prazno biće, jer nije stvoren tek za nešto kruha, nego hoće “sve”, a to “sve” je Bog. Ustvrdio je da “čovjek ne umire prvenstveno kad je ranjen biološki, tjelesno, nego kad je iznutra, na razini svoje jedinstvene i neponovljive osobe ranjen sebičnošću, zloćom, pokvarenošću”. Rekao je da „jedino u Isusu Kristu nalazimo odgovor za to svoje stanje, jer je u njegovoj smrti na križu progovorila najveća Božja moć, kojoj je ime ljubav, i koja je pobijedila zlo i smrt”. Rekao je da je uvjeren kako katekumeni nisu ravnodušni s obzirom na svoju nemoć pred zlom i smrću, nego da su povjerovali Isus Kristu koji ih želi uključiti u svoj pobjednički sustav, i u krštenju snagom svoga Duha iznutra ozdraviti od njihove ranjenosti na smrti.
Izrazio je radost što su se katekumeni nakon ozbiljnog i iskrenog promišljanja odlučili po krštenju učiniti za sebe najveće dobro. Podsjetio ih je da na njihovu putu koji se zove katekumenat postoji nekoliko važnih postaja, na kojima će im biti predočeno tko su oni po Božjem naumu ostvarenom u Isusu Kristu, a na koji trebaju odgovoriti spremnošću živjeti u skladu s njime. Rekao im je kako ih obredom upisa imena u katedrali „podsjećamo da će po sakramentima kršćanske inicijacije postati članovima Isusove Crkve”. Spomenuo je da “Crkva nije organizacija, nego živi organizam, jer Isus koji ju je ustanovio nije mrtav, nego je živ, i on snagom svoga Duha ulazi u naše ljudske sudbine, sve nas iznutra povezuje u jedno zajedništvo, te postajemo dionici Isusova živog organizma u kojem u našoj slabosti struji snaga njegove ljubavi”. Završavajući homiliju biskup je pozvao katekumene da budu radosni što su sebe prepoznali u Božjoj istini o njima i što žele po njoj živjeti. Zaželio im je puno odvažnosti na putu prema krštenju, ali i puno duhovne znatiželje s obzirom na ono što će u krštenju postati i na ono Božje što će se u njima ostvariti.
Na završetku slavlja biskup je katekumene povjerio snazi Isusova Duha. Zaželio je da on zasvijetli u njihovim srcima kao njihova istina i sudbina. Potaknuo ih je da tijekom korizme budu vjerni svim onim programima koji su za njih pripremljeni. Zahvalio je župnicima za sve ono što čine u njihovoj pripravi za primanje sakramenata kršćanske inicijacije te na sve zazvao Božji blagoslov.