OBREDI VELIKOG PETKA I KORIZMENI 0POHOD U DUBROVNIKU
Poslije obreda u baroknoj katedrali ophod svećenika, redovnika, redovnica i vjernika u kojem je biskup Puljić pod baldahinom nosio relikviju Isusovog križa koja se čuva u riznici katedrale, a na čelu kojeg su nošena tri križa, krenuo je ulicom od Puča do Onofrijeve fontane, pa Stradunom sve do crkve sv. Vlaha.
Dubrovnik, 14. 4. 2001. (IKA) – Obredi Velikog petka u kojima kršćani širom svijeta sudjeluju sjećajući se i uživljujući se u muku Gospodina Isusa Krista po kojoj su spašeni, slavljeni su 13. travnja i u dubrovačkoj katedrali. Nakon čitanja i pjevanja psalma pjevala se muka po Ivanu uz sudjelovanje pjevača Mješovitog katedralnog zbora pod vodstvom prof. Margit Cetinić, a ulogu Isusa Krista pjevao je katedralni župnik dr. Stanko Lasić.
Obraćajući se vjernicima predvoditelj obreda dubrovački biskup dr. Želimir Puljić je rekao: “Isusova muka po Ivanu, koju čitamo na Veliki Petak, započinje u vrtu. Ivan ne spominje ime vrta. Želi nas vjerojatno podsjetiti onoga edenskog vrta, izgubljenog raja gdje je prvi Adam sve proigrao, i nas u grijeh uveo. Ali, evo, muka Isusova po Ivanu pocinje upravo u vrtu, gdje novi Adam sve popravlja”. U svečanoj općoj molitvi Crkve uz prigibanje koljena molilo se i za druge kršćane, za Židove, za sve vjernike, pa i nevjernike da žive vršeći glas svoje savjesti.
Poslije obreda u baroknoj katedrali ophod svećenika, redovnika, redovnica i vjernika u kojem je biskup Puljić pod baldahinom nosio relikviju Isusovog križa koja se čuva u riznici katedrale, a na čelu kojeg su nošena tri križa, krenuo je ulicom od Puča do Onofrijeve fontane, pa Stradunom sve do crkve sv. Vlaha. Ispred crkve sv. Vlaha biskup Puljić se još jednom kratko obratio vjernicima rekavši: “Dok čitamo izvješće o Mesiji koji pati i umire, razmišljamo i o njegovim sljedbenicima koji bijahu osuđivani samo radi toga jer su bili njegovi, njegovo ime nosili i njegovu nauku s radošću pronosili. Od rimskih do naših dana. Gledamo ono silno mnoštvo obilježenih koji se okupaše u krvi Jaganjčevoj. Promatramo velikane i heroje koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova kako ne bi bilo okovano Evanđelje. Gledamo kardinala Stepinca, biskupa Carevica (graditelja porušenog križa na Srđu), naše svećenike i redovnike: Pericu, Krečka, Kiša, Blažića, Kalafatovića, Fantelu.. koji dadoše divno svjedočanstvo vjernosti Bogu, Crkvi i narodu. Gledamo ih, divimo im se i Bogu zahvaljujemo za njih. Mislimo i na silno mnoštvo neznanih i nezabilježenih svjedoka u tvornicama, školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama, kojima su se ‘podrugivali, razvlačili usne i mahali glavom’ –kako slikovito opisuje psalmist- jer su vjerovali, molili se, sakramente slavili i križ sveti nosili i častili.. Ogledajmo se u ta ogledala i nadahnjujmo se na njihovom primjeru često”.
Obredima Velikog petka u katedrali bili su nazočni i predstavnici gradske i županijske vlasti koji su također sudjelovali u večernjem korizmenom ophodu ulicama Grada. (i04357hr/aa/mjb)