Zagreb, (IKA) – Obrede Velikog petka 25. ožujka u kapeli Vojnog ordinarija na zagrebačkom Ksaveru predvodio je vojni biskup Jure Bogdan u suslavlju s kapelanima, policijskim don Marinom Dragom Kozićem i fra Markom Medom, vojnim kapelanom uz asistenciju Branka Čagelja, vojnog bogoslova. U prvom dijelu Službi riječi, u značenje obreda Velikog petka uveo je don Marin, koji je istaknuo tri dijela – obreda Velikog petka – službu riječi, ljubljenje križa i pričest. Nakon Muke po Ivanu pročitane po ulogama, biskup je u homiliji naglasio svu dramatiku i važnost Velikog petka, istaknuvši pritom da je poziv toga blagdana svim kršćanima da stanu uz križ Kristov. Veliki petak je poziv svakome od nas osobno da stanemo uz križ Isusov i da se onda ne bojimo tog izazova s drva križa, jer se na drvo križa dao razapeti Bog naš. Križ tako postaje ljubav, najveći simbol, najveći znak ljubavi Božje i života koji teče s toga križa, rekao je biskup Bogdan upitavši zašto se ta strašna smrt morala dogoditi upravo tako. Pojasnio je kako mi ne možemo dati odgovor, to može smo Bog. A zašto je baš takva strašna smrt Isusova bila Očev plan za spasenje čovjeka? Znamo da je “Isus bio poslušan Ocu sve do smrti, smrti na križu”. Ova smrt nije imala za protagoniste samo ljude koji su razapeli Sina Božjega, nego je glavni protagonist bio sam Bog, ma koliko u trenutku umiranja djelovao nemoćno i nezaštićeno. Štoviše, dok je svjetina koja ga ja razapinjala išla za njim na Kalvariju i nesvjesna da razapinje Boga, Božji Sin je pak bio svjestan njihove opačine. Dok su ga smatrali nemoćnim, on je ipak bio miran znajući međutim da je zaštićen Očevom prisutnošću. Dok oni nisu znali ni prave uzroke, ni razloge, ni učinke njegove smrti, on je vrlo dobro znao zašto umire, te je zato mirno prihvatio osudu. Za njih je to bila časovita odlika, hir narodnih vođa i starješina, jedna od tolikih žrtava koje svakodnevno padaju iskorištene u dnevnopolitičke svrhe, a on je znao da njegova smrt nije bila slučajnost, nego svojevrsna neminovnost nagoviještena u Pismu, jer je Bog dobro znao kako će se ljudi odnositi prema njemu kad se utjelovi u ljudskom životu i povijesti. Ali time što je u tom događaju tragičnost ljudske drskosti dosegla vrhunce, tim veća se u tome pokazala snaga Božje ljubavi koja svjesno prihvaća smrt, te joj se podlaže, kako bi nakon toga izvojevala pobjedu. Ulazeći u svijet ljudi, znao je što ga čeka, ali nije se mogao odreći svoje ljubavi prema čovjeku. Biskup je još kazao da mi kršćani čvrsto ispovijedamo da je križ znak kršćanina, a ne radi nekog duhovnog mazohizma, nego zato jer je križ izvor života i cjelovitog oslobođenja čovjeka, znak Isusove ljubavi prema čovjeku. Isusova smrt na križu vrhunska je poema ljubavi i od nas trži sličan odgovor: Mi ljubimo jer je on ljubio prije nas. On je nas mogao spasiti i u svoj slavi i veličanstvu, kao neki nadčovjek, izvana. Ali on je to želio učiniti iznutra, iz naše ljudske stvarnosti, poručio je biskup saževši da se Krist želio poniziti i podrediti čovjeku i upravo stoga Bog ga je uzdigao iznad svakog stvorenja. Posvjestio je na kraju da je križ naš svakodnevni pratilac od kojega želimo, ali ne možemo pobjeći, te zato trpjeti s ljubavlju velika je mudrost života, Božja mudrost, koja prosvjetljuje svaku ljudsku egzistenciju. “Isusov je križ zasađen u svim dijelovima svijeta, na svakom brdu ljudske povijesti, u svakom čovjeku, u svakome tko trpi glad, bolest, genocid, progone, ratove, terorizam, nasilje, napuštenost… Kratko rečeno, Isus je žrtvovan u svemu gdje god se negira ljudska osoba, njezina vrijednost i njezina prava. U svakom od naše braće koja trpe ‘trpi i umire Krist’, jer se on poistovjećuje s njime u riječima ‘što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće meni ste učinili”. Iz ove perspektive križ mijenja smisao života, jer proslava Isusa paradoks je – on je kralj koji kraljuje s križa.
Nakon tradicionalnih molitava Velikoga petka vjernici su pristupili ljubljenju križa a onda pričesti, čime su završili obredi Velikoga petka. Vjernici su ostali u tihoj molitvi pred svetohraništem.
Na misi je pjevao zbor sestara.