Obredi Velikoga petka u Hvaru
Hvar (IKA )
Hvar, (IKA) – Mnoštvo vjernika i ove godine sudjelovalo je u obredima koji se u gradu Hvaru na Veliki petak održavaju već više stoljeća kao spomen na Kristovu muku i žrtvu na križu.
U petak 6. travnja vjernici su sudjelovali u dvjema procesijama, prvoj u tijeku poslijepodneva i drugoj u večernjim satima. Prva procesija održava se u organizaciji vjernika, odnosno članova bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole, koji naizmjenično svake godine predvode ophod, koji kreće iz katedrale i posjećuje sve crkve u gradu.
U procesiji se pjevaju vrlo stari napjevi o Kristovoj muci, a jedan od bratima, noseći križ, javlja se u ulozi Krista, što je za svakoga člana bratovštine osobita čast. Tu procesiju vjernici zovu “Po Božjim grebima”. Ta je vjernička procesija u doba komunističkog režima bila zabranjena, a obnovljena je uspostavom neovisne države Hrvatske. Navečer vjernici su u katedrali sudjelovali u velikoj molitvi vjernih, pjevanju Muke po Ivanu, otkrivanju i ljubljenju križa te veličanstvenoj procesiji preko Trga sv. Stjepana.
Nakon procesije propovijed Velikog petka održao je ravnatelj Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić. Istaknuo je da je u povijesti čovječanstva, posebice europskih naroda, u svim područjima gdje je križ Kristov bio u središtu pozornosti, kršćanski duh bio promicatelj i širitelj čovjekoljublja, bogoljublja i domoljublja, a time duhovnosti i kulture. Kristova muka i žrtva na križu i danas u vremenu liberalizma i hedonizma osmišljava čovjekovu patnju i poziva na živo svjedočenje vjere, ne samo u tišini i osami privatnog života, nego i u javnosti. Po uzoru na Krista patnju ne treba proklinjati već blagoslivljati, što će nam pomoći da prihvaćamo i blagoslivljamo svoje bližnje. Štovanje križa ne upućuje samo na smisao i svrhu patnje, nego nam je putokaz prema radosti uskrsnuća, što kršćani na najbolji način mogu doživjeti redovitim okupljanjem oko euharistijskoga stola, zaključio je svoju glavnu propovijed Velikoga tjedna vlč. Pintarić.
Obredi Velikoga petka završili su u katedrali kasno navečer starim napjevom “Kad bi pokopan Gospod” kojim su crkveni pjevači označili Kristov ukop.