Obrede je predvodio uz sudjelovanje katedralnog župnika don Ante Mateljana, don Šime Marovića, don Marka Ćubelića i don Nikole Šakića. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je Služba riječi. Prigodnu homiliju, pod nazivom „Pred Tobom, Raspeti“, izrekao je don Ante Mateljan.

Obraćajući se uime vjernika Kristu, raspetom na križu, don Ante je u uvodnom dijelu homilije rekao: „U petak 7. travnja 30. godine dovršava se Tvoja drama. Božja drama s ljudima. Za ljude. Poradi nas i našega spasenja. Koju ne shvaćamo i ne razumijemo. Niti vidimo izlaza jer se usred života ukotvila smrt. Neshvatljivo zlo isplelo je najdublji ponor i zgrnulo svu tamu povijesti u jedan jedini čas, čas okrutnosti te nepravde, izdaje, osude, mučenja, laži i prijevare. U čas u kojemu se čini da se gasi i zadnja iskra svjetlosti. U Tvojim sklopljenim očima. Ostali su samo odrazi ljubavi i nade u suzama majke, učenika i žena. I par prijatelja koji su tek nakon Tvoje smrti stekli hrabrost. I rimskog satnika koji Te prepoznao“.

Don Ante je naglasio kako pred Kristom nema i ne može biti nesvrstanih, poručivši da su svoju stranu izabrali oni koji pljuju i izruguju Krista, ali i oni koji su ga prihvatili otvorivši svoje srce Njegovom duhu i milosti. Dodavši da se pred Kristom određuju pojedinci, narodi te ljudski zakoni don Ante je kazao kako je svaki Veliki petak dan našega slobodnog opredjeljenja pred sobom, drugima i Kristom. Poručio je i kako kršćani svjedoče opredjeljenje za Krista zalažući se za kulturu života kroz politiku, odgoj i medije.

Istaknuvši kako je Kristova muka prisutna u svim mukama svijeta, ustvrdio je da se pred Kristom čovjek suočava s Istinom. „Ti izazivaš srce i nudiš mu milost hrabrosti vjere. Svu dubinu poljupca. Ne Judina, nego materina. Poljubac one koja Te primila u krilo kad Te skidoše s raspela. Koji se nastavlja u obličju zalogaja one hrane koju nam Ti sam ostavi na Posljednjoj večeri. Svaka euharistija je Tvoja žrtva i svaka pričest naše primanje Tebe u krilo. S vjerom. I to je Tvoje pokapanje u našu najdublju nutrinu. Nečuveno, ali istinito. Mi smo Tvoj grob, a Ti naš život i uskrsnuće“, nastavio je.

Konstatirao je i kako Krist stalno opominje vjernike na prisutnost zla koje ne posustaje i koje je nazočno u osuđivanju nevinih na smrt, u sijanju straha, proizvodnji virusa i rata. Pri tom je ohrabrio vjernike da hrabro slijede brojne svjedoke vjere, poput sv. Dujma i Staša. Zaključujući homiliju, don Ante je rekao: „Samo Ti znaš koliko Ti udaraca bičem i čavala zabodenih dođoše od mene. Ali primaš me i dopuštaš da Te dotaknem. Kako bi Ti sada i ovdje učinio ono što je najbolje. Ono što si učinio na Kalvariji. Predajući sebe za spasenje koje se prima tako da se krene za Tobom. S majkom Tvojom. Jer ona zna put iz ove noći. Do jutra. Do zore“.

Zatim je izmoljena sveopća molitva za svetu Crkvu, Papu, vjernike, katekumene, za jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, one koji ne vjeruju u Boga, za državne poglavare i ljude u potrebi te za prestanak pandemije. Uz pjevanje nekoliko članova katedralnog zbora nadbiskup Barišić je razotkrio i poljubio križ, a vjernici su zbog trenutačne epidemiološke situacije svoje štovanje prema Kristovoj muci iskazali kleknuvši pred križ. Zatim je uslijedio obred pričesti. Nakon obreda nadbiskup je izložio Presveti Oltarski Sakrament u pokaznicu, blagoslovivši sve vjernike. Milostinja je prikupljana za kršćane u Svetoj zemlji.