Split, (IKA) – Obrede Velikoga petka u splitskoj prvostolnici Svetoga Dujma predvodio je 29. ožujka splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz sudjelovanje više svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke po Ivanu, koju je otpjevao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem kapelnika maestra Šime Marovića. Po drevnom običaju splitske prvostolnice prije ljubljenja križa uz pjevanje tradicionalne tužaljke “Puče moj” i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, kanonik Metropolitanskog kaptola u Splitu.
“Teško je razumjeti, još teže shvatiti čovjeka i svijet, civilizaciju i kulturu u kojoj živimo i koju stvaramo, a u kojoj je svaki poziv i prizvuk Boga u Isusu Kristu marginaliziran, ponižen, isključen i koji se zatire smrću na križu. Suvremeni čovjek se okomio strahovitom mržnjom i prezirom na Isusa Krista i tu mržnju samo je ljubav Boga moćna preobraziti. Ipak o događanju na Veliki petak ne može se raspravljati, razmišljati sjedeći u salonskim foteljama. Kristova stvarnost osude i smrt na križu zarezuje se u živo tkivo u dušu i duh. U patnji, boli i smrti nema ravnodušnih”, započeo je svoju propovijed katedralni župnik. U svojoj je homiliji govorio o smislu Isusove smrti na križu, ali i o ljudskoj zloći koja ne priznaje ni toleranciju ni pluralnost kada je u pitanju Isus Krist. “Sloboda i pravo su gotovo fasade suvremenoga svijeta. Isus Krist ispod fasade otkriva vidljivo, skriveno i podzemno zlo čovjeka i njegovih struktura. No on ne napada niti proziva ni svijet ni čovjeka. Svijet i čovjek su Njegovo djelo. Ništa grješno nije izvukao na površinu, na vidjelo. Krist naviješta Očevu blizinu, naviješta istinu, ljubav i Božje opraštanje. Mržnja svijeta se odnosi na Krista jer će svijet na njemu vidjeti opakost svojih djela”, naglasio je Ćubelić dodavši da “Krist uvijek ugrožava hodajuće grobove duha, mržnje i zla”.
U nastavku je progovorio o smislu vjere koja ide dublje od problematike bolesti i liječenja i društvene osamljenosti. “Vjera čovjeku nije zaštita od patnje, boli i smrti. Vjera čovjeku služi da u osmišljavanju patnje, boli i smrti. Stoga je vrlo površan život onaj koji bježi od patnje, boli i smrti. Uostalom što priznajemo u životu nego samo ljubav i dobrotu koja se žrtvuje u braku, odgoju, obitelji, istini… sve drugo ide u zaborav. Ostaje ono što nam patnja i bol osmisli”, istaknuo je katedralni župnik te dodao: “Čovjek bi se rado besplatno lišio patnje, trpljenja i teologije križa. Krista bismo slijedili kad je zgodno, ali ne bismo i kad je nezgodno. Vjerojatno bi većina nas jednako tako pozaspala u Getsemaniju, u noći muke, kao što su apostoli (pjesnički rečeno) ‘smirili oko’ dok se Isus Krist znojio krvavim znojem. Djelujemo kao mrtvi heroji patnje koja nikoga ne spašava, nemoćnici koji ni u kom nisu probudili radost.”
Mons. Ćubelić se upitao kako stići do bitnoga ako smo skloni izdajama i zatajivanjima prijatelja kao i Isusovi učenici, ako nevjernost proglašujemo vlastitom snalažljivošću ili vrlinom, ako se dvolično priljubljujemo uz Kristov križ bježeći od odgovornosti i života? “Veliki petak počinje osamom, strahovima i izdajama, odsutnošću Boga. Veliki petak je preuzimanje svoga vlastitog križa u istini, slobodi i ljubavi. On je posljednje uporište u vjeri kada patnja prerasta u ljubav za bližnje, a smrt u život u Božjoj blizini”, ustvrdio je zaključivši: “Patnja, bol i smrt prigoda je živom Bogu da uđe u naš život, ali s našim dopuštenjem. No, dok će Kristov grob ostati prazan i iz njega će buknuti novi, uskrsli život – oblikujmo se vjerom da naš život i grob ne ostane isprazan.” Po završetku propovijedi po katedralnom običaju, vjernici su izišli na trg sa sjeverne strane katedrale, a pridružili su im se i vjernici koji su došli iz drugih gradskih crkava. Nadbiskup je izložio Presveto u pokaznicu te je uslijedio ophod po Peripteru katedrale, gdje je udijelio blagoslov gradu i nadbiskupiji.