Predraga braćo i sestre!
1. Jutros sam imao sreću zarediti 38 novih prezbitera rimske biskupije. Dar Duha Svetoga koji su primili vazmeni je plod. To slavlje, u vazmeno doba, dobro rasvjetljuje kako upravo Uskrsli suobličuje sebi velikodušne mladiće koji prihvaćaju njegov poziv. On ih čini vođama i pastirima svoga naroda, s posebnom zadaćom naviještati i svjedočiti njegovo uskrsnuće vlastitim životom.
To je otajstvo o kojemu razmišljamo u našim nedjeljnim susretima. Katekizam Katoličke Crkve prikazuje Gospodinovo uskrsnuće kao “zbiljski događaj s povijesno ustanovljenim očitovanjima” (KKC,639). Riječ je o jasnim svjedočanstvima koja pruža Novi zavjet.

Prvi podatak koji Evanđelja bilježe je onaj o praznome grobu. “Nije to izravni dokaz sam po sebi”, ali je činjenica da je “njegovo otkrije od strane učenika bilo prvi korak prema priznavanju događaja uskrsnuća” (KKC, 540). Na tu prvu povijesno čvrstu vijest pozivaju se svi evanđeoski prikazi. Da je bila neosnovana, bilo bi je lako opovrći.

2. Kristova ukazanja bijahu ipak odlučujuće iskustvo. Iskustvo sigurno najneobičnije, ali posve pouzdano, obzirom na vjerodostojnost koju zaslužuju oni koji su u tome sudjelovali. To nisu bili samo Petar i drugi apostoli, nego i velik broj učenika, muškaraca i žena, kojima se Uskrsli ukazao u različitim prilikama i okolnostima, kako svjedoči i Pavao (usp. 1 Kor 15,4-8). Da se isključi svaka moguća prijevara, dosta je pomisliti na svetost njihova života, koji su mnogi završili mučeništvom. Uostalom, ništa ne potiče na pomisao da bijahu zahvaćeni mističnim zanosom ili kolektivnom halucinacijom. Neki od njih, galilejski ribari, bijahu naviknuti na grubu stvarnost, tako da su na prve vijesti o uskrsnuću uzvratili s razumljivom sumnjičavošću: znakovit je slučaj apostola Tome. Kako uostalom pretpostaviti da bi bilo lako oduševiti ljude razočarane i skršene zbog žalosnog završetka njihova Učitelja? Samo očevidnost Krista Uskrsloga – kojega su osjetno doživjeli – tumači na odgovarajući način kako su se mogli zauzeti u tako izazovnom naviještanju, koji je morao probuditi žestoki neprijateljski otpor. A taj će se na vrijeme očitovati, prisiljavajući ih da krvlju potpišu svoje vjerničko svjedočenje.

3. Sveta Djevica, Majka uskrsloga Gospodina, neka podupre našu vjeru, kao što je poduprla apostolsko naviještanje: s događajem uskrsnuća ona ima sasvim poseban odnos: Uskrsnuli je njezin sin. To tijelo koje je u grobu ponovno oživjelo, uzdignuto u slavi, isto je koje bijaše oblikovano u njezinu krilu. Neka Marija pomogne tolikim muškarcima i ženama našega doba da se otvore toj tajni, iz koje izvire život i spasenje za cijeli svijet.