Zagreb, 5. 11. 2000. (IKA) – “Odabrana poglavlja iz medicinske etike” naziv je tečaja kojeg je u petak 3. studenog i subotu 4. studenoga u Zagrebu priredilo Hrvatsko katoličko liječničko društvo. U uvodnom je izlaganju voditeljica tečaja dr. Željka Znidarčić upozorila na pad etike u medicini do kojega je došlo zbog realnog napretka znanosti i tehnologije koji su stvorili niz novih etičkih dilema. Osim toga, razvija se potrošački mentalitet, pojedina područja industrije utječu na razvoj medicine često ne s ciljem pomoći bolesniku, nego što veće zarade. Dr. Antun Švajger govorio je o “Statusu ljudskog embrija”. Istaknuo je da se embrionalni razvoj odvija kontinuirano, koordinirano i postupno te stoga niti jedno pojedinačno zbivanje tijekom razvoja ne predstavlja kvalitativno prijelomnu točku koja bi mijenjala narav bića određenu začećem. O medicinskim indikacijama za pobačaj govorila je dr. Suzana Perinčić. Prema njezinim riječima do donošenja novih “liberalnih” zakona jedina zakonom dozvoljena indikacija za pobačaj bila je ugroženost života majke. Neposredno pred “liberalizaciju” dodana je i opasnost od ozbiljnog oštećenja zdravlja majke, a nešto kasnije i vjerojatnost rađanja djeteta s ozbiljnim malformacijama. Dr. Perinčić spomenula je i neke problematičnije bolesti koje mogu komplicirati trudnoću. Dr. Ivica Ružička govorio je o zaštiti od zračenja. Pokušavajući dobiti odgovor na pitanje kakvo je realno stanje u pridržavanju medicinske etike u radiologiji dr. Ružička je 1978. godine analizirao sve uputnice za rendgenske pretrage u Domu zdravlja Trešnjevka u Zagrebu te je zaključio da su pretrage bile optimalno indicirane moglo ih je biti 40% manje. Nakon uvođenja programa dugoročnih mjera kojima bi se smanjila izloženost stanovništva suvišnom rendgenskom zračenju nakon 8 godina stupanj racionalnosti indiciranja pretraga postao je bolji za 10 – 40%. No, čim se popustilo s provođenjem tih mjera etički je imperativ oslabio. Govoreći o etičkim problemima pri kardiopulmonalnoj reanimaciji dr. Mijo Bergovec ustvrdio je da reanimaciju treba započeti kod svake osobe koja doživi srčani arest ukoliko za takav postupak ne postoje specifične kontraindikacije. Reanimacija se ne počinje ukoliko bolesnik ranije odbije reanimacijski postupak, u stanjima kad reanimacija nije u interesu bolesnika te ako je reanimacijski postupak beskoristan. O eutanaziji je govorio dr. Niko Zurak. Eutanazija je, tvrdi on, prema krivičnom zakonodavstvu svih zemalja svijeta, osim od ove godine Nizozemske, krivično djelo, a sa stajališta kodeksa liječničke etike neetička radnja. Napomenuo je da su “tehnike” izvođenja smrtnih kazni u nekim saveznim državama SAD-a i eutanazije u Nizozemskoj iste. Dr. Anica Jušić održala je predavanje o hospiciju ili palijativnoj medicini kao novoj grani medicine koja proučava postupak s bolesnicima oboljelima od aktivne, progresivne ili uznapredovale bolesti s nepovoljnom prognozom. Prvi moderni hospicij otvorio je Cicely Saunders u Londonu 1967. godine, a u Hrvatskoj hospicijski pokret započinje s radom 1994. godine. “Vrednota i dostojanstvo života” naziv je predavanja koje je održao o. Valentin Pozaić. Istaknuo je da u vremenitom životu čovjek gradi svoju vječnost i zato nije sporedno, već može biti presudno važno kada započinje ljudski individualni život, kako će ga osoba proživjeti, kada, gdje i kako će umrijeti. “U svjetlu vjere čovjekovo je osobno dostojanstvo dar i plod Božje ljubavi prema čovjeku, bitno vezano uz njegovo biće upravo ukoliko je čovjek. Ljudsko dostojanstvo nije nešto izvanjsko, ovisno o stanju zdravlja ili bolesti, pa čak ni osobne krivnje. Dostojanstvo ljudske osobe po svojoj je naravi neodrecivo, neizgubivo i neotuđivo. Netko ga može ustanoviti ili otkriti, poštivati ili ne, ali ga ne može ni dodijeliti ni oduzeti”, zaključio je predavač.