ODBIJEN ARMENSKI ZAKON O VJERSKIM USTANOVAMA "Može li zemlja u kojoj svaki kamen, svaka knjiga, svaka umjetnina i svekolika uljudba svjedoči o kršćanskoj vjeri, biti smatrana područjem misionarenja?"
Erevan (IKA/KAP )
Erevan, 4. 8. 1997. (IKA/KAP) - Armenski predsjednik Levon Ter-Petrosyan odbio je potvrditi izmjene i dopune dosadašnjeg zakona o slobodi savjesti i vjerskim ustanovama. Iskoristivši pravo veta na predložene izmjene, koje je armenski parlament usvojio v
Erevan, 4. 8. 1997. (IKA/KAP) – Armenski predsjednik Levon Ter-Petrosyan odbio je potvrditi izmjene i dopune dosadašnjeg zakona o slobodi savjesti i vjerskim ustanovama. Iskoristivši pravo veta na predložene izmjene, koje je armenski parlament usvojio velikom većinom glasova na lipanjskom zasjedanju, predsjednik je vratio zakon na ponovnu raspravu. Predsjednik Ter-Petrosyan uskratio je svoj potpis ističući da bi prihvaćanje zakona u predloženom obliku doveo ostale vjerske zajednice i sekte u podređeni položaj spram većinske Armenske Apostolske Crkve.
Prema izglasanim amandmanima, da bi se neka vjerska organizacija mogla uopće registrirati morala bi imati najmanje 200 članova iznad 18 godina života, dok je u Armeniji prema važećem zakonu registrirano čak 50 organizacija bez tih uvjeta.
Nadalje, prema novom bi zakonu svi stranci trebali tražiti dozvolu mjerodavnoga državnog tijela žele li djelovati na armenskom području, pa bilo da je riječ i samo o iznajmljivanju prostorija. Pri tome bi vjerskim zajednicama koje imaju “duhovno sjedište” izvan Armenije, što se odnosi i na Katoličku Crkvu, bila zabranjena svaka novčana pomoć iz inozemstva. Taj bi dodatak zabranio i svaku novčanu pomoć vjerskih ustanova strankama i obrnuto.
Novo bi državno tijelo zamijenilo dosadašnje Državno vijeće za vjerska pitanja i bilo bi podložno Vladi.
Katolikos Armenske Apostolske Crkve, patrijarh Karekin I. u svom je govoru na Drugome europskom ekumenskom zborovanju u Grazu kritizirao “pokušaje misionarenja zapadnih Crkava u nekadašnjim komunističkim zemljama”, među koje spada i Armenija. Prema njegovim riječima, djelovanje nekih Crkava sa Zapada, s ciljem institucionalnoga i konfesionalnog učvršćenja u Armeniji, “jednom narodu koji ima 1700-godišnju kršćansku tradiciju može samo škoditi”. Još problematičnijim patrijarh je označio “navalu novosekti i pseudoreligijskih pokreta”. “Može li zemlja u kojoj svaki kamen, svaka knjiga, svaka umjetnina i svekolika uljudba svjedoči o kršćanskoj vjeri, biti smatrana područjem misionarenja?”, kazao je tom prigodom katolikos Armenske Apostolske Crkve.