Split, (IKA) – U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje u Splitu je 24. kolovoza počela Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. U prostorijama splitskoga Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se 350 sudionika kako bi tijekom dva radna dana nazočilo i aktivno sudjelovalo na predavanjima, u pedagoškim radionicama i popratnim kulturno-umjetničkim i duhovnim programom pod okvirnom temom “Odgoj za mir”.
Nakon uvodne molitve, prvi radni dan Škole počeo je pozdravnim govorom organizatora i domaćina don Josipa Periša, voditelja povjerenstva Katehetske škole i predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Naglašavajući složenost i pluralnost aktualnoga životnog trenutka Periš je pozvao na nužnost promicanja kulture mira i suživota kroz cijeli odgojno-obrazovni sustav u kojem vjeronauk uvažavajući tuđi, ali i čuvajući vlastiti identitet, ima posebno mjesto.
Njegove riječi potvrdio je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, izražavajući nadu kako će bogatstvo sadržaja i programa ovogodišnje Katehetske ljetne škole sve njezine sudionike učiniti zauzetim glasnicima i svjedocima mira među djecom i mladima. O važnosti školskog vjeronauka i njegovoj preventivnoj ulozi u ponašanju mladih govorila je i Jadranka Žarković Pečenković, nova ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je taj skup ocijenila kao vrijednu priliku za stručno usavršavanje vjeroučitelja koji su najzaslužniji za pozitivno prepoznavanje vjeronauka u okviru cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava.
Prigodnim riječima sudionicima se obratio i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup, koji je odgoj za mir u kontekstu školskog vjeronauka definirao kao odgoj za vrednote i stavove. Pri tome je izdvojio pitanje odgovornosti kao stožerne društvene vrednote o kojoj ovisi funkcioniranje cjelokupne društvene zajednice, a mir je ocijenio kao proces koji treba sustavno i temeljito provoditi u okviru većeg zalaganja za izgradnju civilizacije ljubavi.
Nakon pozdravnih riječi i kraćeg uvoda u rad Škole predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda Ivice Pažina, uslijedilo je prvo tematsko predavanje koje je pod naslovom “Biblijsko poimanje mira” održao Marinko Vidović, redoviti profesor biblijskih predmeta na splitskom KBF-u. Polazeći od tumačenje etimološkog značenja riječi “mir” u slavenskim i klasičnim jezicima, prof. Vidović posebno se osvrnuo na kontekstualizaciju tog pojma i njegovo višeznačno tumačenje u biblijskim spisima. Pri tome je podsjetio da hebrejski pojam “šalom” ne znači samo fizičko zdravlje, obiteljsko blagostanje i dobrobit, već i isključivanje grešnosti, saveznički odnos s Bogom i vjernički stav prihvaćanja Božje otajstvenosti. Posebnu pozornost Vidović je dao starozavjetnom poimanju mira kroz njegovu individualnu, društveno-političku i mudrosnu dimenziju. Osobna dimenzija mira tako se posebno ocrtava u psalmima koji nude različita poimanja mira, ali i nemira u susretu s Božjom blizinom i shvaćanju vlastite grešnosti. Društveno-političku dimenziju mira Stari zavjet prvenstveno vidi kao odsutnost ratova i sukoba što opet ovisi o otklanjanju zla i nereda iz društvene zajednice te zalaganju za pravdu i zaštitu slabijih. Mudrosno viđenje mira odnosi se pak na otklanjanje bezbožnosti i nade u besmrtnost koja svoje ispunjenje vidi u konačnom i vječnom zajedništvu s Bogom. Novozavjetno poimanje mira vidljivo u evanđeoskim tekstovima prvenstveno je određeno definitivnim Božjim zahvatom u ljudsku povijest kroz osobu Isusa iz Nazareta kojeg se vjerom prepoznalo kao Mesiju i Sina Božjega. Na to se nadovezuje i sv. Pavao koji na mir ne gleda kao na gotovu datost već kao na nešto što čovjek mora razvijati potaknut od Duha Svetoga.
Nakon kraće rasprave o zadanoj temi uslijedilo je drugo predavanje koje je pod naslovom “Kršćanstvo kao religija mira” održao Marko Trogrlić, redoviti profesor moderne i suvremene hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Oslanjajući se na evanđeoske tekstove, posebice na Govor na gori, Trogrlić je naglasio mir kao temeljnu odrednicu kršćanstva koje možda više nego ostale religije zagovara suživot s drugima. Pri tome je istaknuo stav mnogih znanih i neznanih kršćana koji su u prvim stoljećima kršćanstva odbijali vojnu službu povezanu s carskim kultom, a o čemu svjedoče brojni otački spisi Ireneja, Hipolita, Tertulijana, Ciprijana i Origena. U kasnijem vremenu ranog i razvijenog srednjeg vijeka, uslijed novih političkih i društvenih prilika, kršćanstvo mijenja svoj stav pa se u obranu mira u prvi plan stavlja pojam tzv. “pravednog rata” koji najbolje elaboriraju sv. Augustin i sv. Toma Akvinski. No, i tu su postojale određene iznimke zalaganja za obustavu ratovanja i zaštitu ugroženih slojeva društva, za što su pak bile zaslužne pojedine redovničke zajednice. U novovjekovnom razdoblju, počevši od renesanse, mirovne inicijative vezuju se uz ideje političke filozofije Immanuela Kanta, Erazma Roterdamskog i Thomasa Moora kao odgovor na različite izazove modernih ratnih sukobljavanja.
U posljednjem dijelu predavanja Trogrlić se osvrnuo na crkveni nauk o miru u 20. st., napose u suvremenoj epohi uoči, između i nakon dvaju velikih svjetskih ratnih sukoba: od mirovne poruke pape Benedikta XV., preko poruka papa Pija XI. i Pija XII., pa sve do poznate enciklike Pacem in Terris Ivana XXIII. Sve te inicijative odredile su koncilsko i postkoncilsko poimanje mirotvorstva koje kršćanstvo i dalje mora zauzeto promicati šireći poruku mira, za mir raditi i za njega zdušno moliti, zaključio je prof. Trogrlić.
Nakon rasprave uslijedilo je predavanje o cjelovitoj kurikularnoj reformi školstva u RH o kojoj je govorio prof. Boris Jokić, voditelj stručnog tima za njezinu provedbu. Aktualnu i pomalo kontroverznu temu prof. Jokić nastojao je što sažetije i dinamičnije približiti okupljenim vjeroučiteljima tražeći od njih minimum povjerenja u reformu koja bi, prema njegovim riječima, trebala osigurati osnaživanje uloge i jačanje profesionalnosti vjeroučitelja, kao i njihovu veću autonomiju i smanjivanje vanjskih pritisaka. Govoreći o stupnjevitom uvođenju promjena kroz izradu kurikuluma, novog sustava vrednovanja i ocjenjivanja, te sustavno osposobljavanje učitelja, Jokić je istaknuo temeljne ishode reforme kao što je razvoj temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje, povećanje funkcionalne pismenosti učenika, te povezanost obrazovanja s interesima, životnim iskustvima, potrebama i mogućnostima učenika.
Nakon stanke za ručak, poslijepodnevni dio prvog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku triju pedagoških radionica s izborom i prezentacijom biblijskih sadržaja na temu mira i pomirenja, govorom o miru u nauku Crkve, te odgojnim nastojanjima oko mira u razredu koje su pripremile i predvodile vjeroučiteljice iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Zajedničko misno slavlje u sjemenišnoj kapeli zatim je predvodio nadbiskup Barišić, usporedivši kršćansko nastojanje oko mira s traženjem Mesije od strane Natanaela ili Bartolomeja, kao i zauzetim svjedočenjem vjere brojnih svetaca i blaženika među kojima je bio i Miroslav Bulešić, mladi kateheta koji je u trenucima svoje mučeničke smrti opraštao svojim ubojicama. U tom smislu, nadbiskup je pozvao sve vjeroučitelje da u svom svakodnevnom radu vjerno svjedoče istinu mira, te je takvu prenose svojim učenicima.
Katehetska ljetna škola nastavlja se i danas kroz dva tematska predavanja, rad u pedagoškim radionicama, te prigodnom monodramom “Dječak koji je govorio Bogu”.