Odgojiteljica Sina Božjega

Uvodno biblijsko čitanje: “I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.” (Lk 2, 51-52)

1. Premda se dogodilo po djelu Duha Svetoga i Majke Djevice, Isusovo rođenje, kao i ono svih ljudi, upoznalo je razdoblje začeća, trudnoće i poroda. Osim toga, Marijino majčinstvo nije bilo ograničeno samo na biološki proces rađanja nego je, jednako tako kao što se događa sa svakom drugom majkom, darovalo također bitan prinos rastu i razvoju djeteta.
Majka nije samo žena koja daje na svjetlo dijete, već ona koja ga othranjuje i odgaja; štoviše, s pravom možemo reći da je odgojna zadaća, prema Božjoj namisli, prirodni nastavak rađanja.
Marija je Theotokos – Bogorodica ne samo zato što je začela i rodila Sina Božjega nego također zato što ga je pratila u njegovome ljudskom rastu.

2. Moglo bi se pomisliti da Isus, posjedujući u sebi puninu božanstva, nije trebao odgojitelja. Ali Otajstvo Utjelovljenja nam objavljuje da je Sin Božji došao na svijet u ljudskoj prilici potpuno sličnoj našoj, osim u grijehu (usp. Hebr 4,15). Kao što se događa sa svakim ljudskim bićem, Isusov rast od djetinjstva pa do odrasle dobi (usp. Lk 2,40) trebao je odgojno djelovanje roditelja.
Lukino Evanđelje koje je posebnu pozornost dalo djetinjstvu, pripovijeda da je Isus u Nazaretu bio poslušan Josipu i Mariji (usp. Lk 2,51). Ta ovisnost pokazuje nam Isusa u stavu primanja, otvorenog odgojnom djelovanju njegove majke i Josipa, koji su vršili svoju zadaću također na temelju poslušnosti koju je trajno iskazivao.

3. Posebni darovi kojima je Bog ispunio Mariju učinili su je posebno pogodnom za majčinsku i odgojiteljsku zadaću. U svakodnevnim konkretnim uvjetima Isus je u njoj mogao naći uzor za nasljedovanje u koji se mogao ugledati. Ona je primjer savršene ljubavi prema Bogu i braći.
Uz Marijinu majčinsku nazočnost, Isus je mogao računati i na Josipov očinski lik časnog čovjeka (usp. Mt 1,19) koji je osiguravao potrebnu ravnotežu odgojnog zauzimanja. U očinskoj dužnosti Josip je surađivao sa svojom suprugom kako bi nazaretsku kuću učinio prikladnim ozračjem za rast i osobno sazrijevanje Spasitelja čovječanstva. Uvodeći ga, potom, u teški tesarski posao, Josip je omogućio Isusu da se uključi u radno ozračje i društveni život.

4. Malo podataka koje nam Evanđelje nudi ne omogućuje nam potpuno upoznati i vrednovati načine pedagoškog djelovanja Marije prema svojem božanskom sinu. Ona je sigurno, zajedno s Josipom, Isusa upoznala s obredima i Mojsijevim propisima, molitvama Bogu Saveza preko upotrebe psalama, s poviješću Izraelskog naroda usredotočenom na izlazak iz Egipta. Od nje i Josipa Isus je naučio pohađati sinagogu i godišnje hodočastiti u Jeruzalem o Pashi.
Gledajući na rezultate sa sigurnošću možemo zaključiti da je odgojno djelovanje Marije bilo vrlo učinkovito i duboko i da je u ljudskoj Isusovoj psihologiji pronašlo vrlo plodno tlo.

5. Marijina odgojna zadaća, okrenuta tako jedinstvenom sinu, predstavlja neka posebna obilježja glede uloge ostalih majki. Ona je samo osigurala prikladne uvjete kako bi se mogle ostvariti djelotvorne snage i bitne vrijednosti rasta koje su već bile nazočne u sinu. Na primjer, odsutnost bilo kakvog oblika grijeha u Isusu zahtijevalo je od Marije uvijek pozitivno usmjerenje, isključujući popravljajuće zahvate prema njemu. Osim toga, ako je majka bila ta koja je Isusa upoznala s uljudbom i predajama izraelskog naroda, on je od čina pronalaska u hramu objavio potpunu svijest da je Sin Božji, poslan širiti istinu u svijetu slijedeći isključivo Očevu volju. Od “učiteljice” svoga sina, Marija je na taj način postala ponizna učenica Božanskog Učitelja kojeg je rodila.
Veličajnost zadaće Djevice Majke ostaje: od djetinjstva do odrasle dobi ona je pomagala sina Isusa u rastu “u mudrosti, dobi i milosti” (Lk 2,52) i pripremanju (uobličavanju) za njegovo poslanje.
Marija i Josip ističu se stoga kao uzori svim odgojiteljima. Oni ih podržavaju u velikim poteškoćama koje obitelj danas susreće i pokazuju im put kojim se postiže učinkovito i uspješno odgajanje djece.
Njihovo odgojno iskustvo predstavlja sigurno uporište kršćanskim roditeljima koji su u sve zamršenijim i teškim uvjetima pozvani staviti se u službu cjelovitog razvoja osobe njihove djece, kako bi živjeli životom dostojnim čovjeka i u skladu s Božjim promislom.